60. Kako si opravdan pred Bogom?
Isključivo istinskom vjerom u Isusa Krista. Iako me savjest optužuje da sam ozbiljno sagriješio protiv svih Božjih zapovijedi, a ni jednu nisam održao, i premda sam još uvijek sklon svemu zlu, ipak, bez ikakvih mojih zasluga za sve to, iz čiste milosti, Bog mi udjeljuje savršenu zadovoljštinu Kristovu, pripisujući mi pravednost i svetost kao da nisam nikada sagriješio niti bio grješnik te kao da sam savršeno bio poslušan, kako je Krist izvršio poradi mene, samo ako vjernim srcem prihvatim ovu blagonaklonost.
Kratko razmatranje:
Apostol Pavao naglašava u Ef 2, 8-9: «Da, milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao.» Ovi su stihovi sažetak cjelokupnog novozavjetnog učenja o spasenju i Božjoj milosti. Tijekom povijesti Kristove crkve ova je istina zanemarivana i potpuno zapostavljena. Umjesto na Božju milost, težište se stavilo na ljudske zasluge. Mnogi su se vjernici snažili da svojim djelima postignu Božju naklonost i izbavljenje od vječnog prokletstva. Zanimljivo je čitati mnoge životopise «svetaca» i što su sve činili da bi postigli spasenje. No u povijesti crkve bilo je uvijek i onih koji su ispravno razumjeli poruku Novoga zavjeta. Bog je sve učinio za naše spasenje. U potpunosti je spasenje Božje djelo. Niti jedan postotak ne možemo našim trudom nadodati Božjem djelu spasenja. Ovu su istinu na poseban način istaknuli reformatori, boreći se protiv srednjovjekovnog učenja o kupovini oproštenja. Stoga su naglasili tri velika Sola: Sola Scriptura, Sola Gratia, Sola Fides (Samo pismo, samo vjera, samo milost).
Dakle, zahvaljujući samo Kristovom spasonosnom djelu Bog opravdava grešnika. Krista nisu privukla naša dobra djela, nije ga privukla naša dobrota niti bilo kakva naša inicijativa. Opravdanje je plod Božje inicijative i Njegovog milosrđa. Apostol Pavao poručuje Titu: «Ali kad se očitova dobrota Boga, našega Spasitelja, i njegova ljubav prema ljudima, tada nas – ne zbog pravednih djela koje smo mi učinili, već po svome milosrđu – spasi kupelju ponovnog rađanja, obnove koju čini Duh Sveti» (Tit 2, 4-5). Dakle, sve Bog čini. On spašava, On opravdava, On obnavlja, On nas ponovno rađa.
61. Zašto tvrdiš da si jedino vjerom opravdan?
To nije zasluga zbog vrijednosti moje vjere, kao da bih njome mogao Bogu ugoditi, već je samo Kristova zadovoljština, pravednost i svetost moja pravednost pred Bogom, a nju ne mogu primiti ni na koji način i učiniti je svojom, osim po vjeri.
Kratko razmatranje:
Ivan nam kaže da je Krist žrtva pomirnica za naše grijehe (1 Iv 1, 9). Ivan nas također uvjerava u našu grješnost, no isto tako naglašava da ukoliko priznamo svoje grijehe Bog je vjeran i pravedan da nam ih oprosti. Samo njegovim oproštenjem mi postajemo pravedni. A do pravednosti možemo doći jedino vjerom u Krista. Pitanje opravdanja vjerom naglašeno je još u Starome zavjetu. Primjer opravdanja vjerom, a kojega spominje i apostol Pavao u svojim poslanicama, jest «praotac» vjere, Abraham (Post 15, 6).
Prorok Zaharija nam opisuje viđenje u 3 poglavlju svoje knjige. U tome viđenju Zaharija je vidio Jošuu pred anđelom Gospodnjim (Anđeo Gospodnji u Starome zavjetu često predstavlja samoga Krista. Iz konteksta 3 poglavlja Zaharije da se pretpostaviti kako se upravo radi o samome Kristu) i Sotonu koji ga je optuživao pred Bogom. Inače je to posao Sotone. Ivan nam kaže u Otkrivenju da je Sotona tužitelj braće (Otk 12, 10). Isto je postupao i u Jobovom slučaju (Job 1, 9-11; 2, 4-6). No na optužbe Sotonske anđeo Gospodnji kori Sotonu, naglašavajući kako je Jeruzalem Božji izabranik (Jeruzalem je slika novozavjetne Crkve). Jošua je u prljavim haljinama no anđeo Jahvin naređuje da se skinu s njega prljave haljine te da ga se obuče u čiste. «Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u dragocjenu haljinu» (Zah 3, 4). Bog je dakle onaj koji skida svu našu krivicu, koji nas oblači u dragocjenu haljinu Njegove pravednosti, no to ne znači da mi spram toga nemamo nikakve odgovornosti. Anđeo Gospodnji upućuje slijedeće riječi Jošui: «Ako budeš mojim putovima hodio i mojih se pridržavao naredaba, ti ćeš biti upravitelj u Domu mojemu, čuvat ćeš moja predvorja, i dat žu ti pristup među one koji ondje stoje.» (Zah 3, 7). Na nama je da vjerom i poslušnošću prema Bogu odgovorimo na prekrasan dar Njegove pravednosti prema nama.
Bog nam po proroku Habakuku također objavljuje ovu istinu: «Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere» (Hab 2, 4). Upravo je ovu istinu veoma snažno naglasio apostol Pavao u svojim poslanicama, posebice u poslanici Rimljanima.
No treba se čuvati opasnosti od uvjerenja da je i vjera djelo po kojem postižemo spasenje. Vjera je samo sredstvo po kojem primamo milost i opravdanje. Jedan kršćanski pisac (J. C. Ryle) kaže slijedeće: «Prava vjera u sebi nema nikakve zasluge, i u konačnom smislu ne može se nazvati ‘djelom’. Ona znači samo hvatanje za ruku Spasitelja, naslanjanje na ruku supružnika, primanje lijeka od liječnika. Ona Kristu ne donosi sa sobom ništa drugo do duše grješnika. Ne pruža ništa, ničemu ne doprinosi, ne plaća ništa, ne izvršava ništa. Ona samo prima, prihvaća, prigrljuje i prianja uz veličanstveni dar opravdanja koji Krist nudi i uživa taj dar svakodnevno». (Old Paths, str. 228).
Apostol Pavao također naglašava istinu da je, budući je spasenje potpuno Božje djelo, hvastanje odnosno hvalisanje, ponos pred Bogom zbog naše vjere, isključeno. Što je to čime ćemo se pohvaliti? Koja su to naša djela zbog kojih smo vrjedniji od drugih?
Bog nam je dao predivan dar opravdanja u Kristu. Na nama je vjerovati Bogu i vjerom prigrliti Božje opravdanje. Onaj koji doživi opravdanje vjerom, imat će to svjedočanstvo, tu sigurnost u sebi:
«Tko vjeruje u Sina Božjega, to svjedočanstvo ima u sebi; tko ne vjeruje u Boga, pravi ga lašcem, jer ne vjeruje svjedočanstvu koje Bog daje o svome Sinu. A ovo je to svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni, i taj je život u njegovu Sinu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života.» (1 Iv 5, 10-12.
MOLITVA
Hvala ti Gospodine za tvoju predragocjenu žrtvu na križu Golgotskom. Pomozi nam da naša vjera u tebe bude tako čvrsta da vjerujemo tvojim obećanjima, da vjerom prihvatimo tvoje djelo spasenja, kako bi smo po toj vjeri bili i opravdani.
I molim te onako kako si me učio moliti:
OČE naš koji jesi na nebesima,
sveti se ime tvoje,
dođi kraljevstvo tvoje,
budi volja tvoja,
kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas.
I otpusti nam duge naše,
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla.
Jer tvoje je kraljevstvo i slava i moć
u vjekove. Amen.
Priredio: Biskup Jasmin Milić
Prethodno razmatranje:
Više o katekizmu:
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.