Moramo li ići sa suzama kroz život? (Propovijed Charlesa Wesleya na Ps 126,6)

“Išli su plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje.” Psalam 126, 6

Iskustvo nam pokazuje da pravi kršćani koji svom snagom služe Bogu također idu kroz život i sa suzama, možda dugi niz godina, a možda i do kraja života. Oni su sljedbenici onoga koji je bio pun boli i bolesti. A tko hoće za njim ići, mora se odreći sebe i nositi svoj križ, mora manje-više trpjeti kao i njegov Gospodar i kao On kroz patnju postati savršen.

Te su patnje doista poslane da postignu veće savršenstvo. Oni idu svojim životom i siju svoje sjeme, kako bi ono još više urodilo plodom. To dobro sjeme – naime, sve kršćanske kreposti koje su kroz patnje postale odnosno postaju savršene – kada dođe vrijeme donose bogatu žetvu mira, radosti i vječnog života.

Sigurnost ove velike istine ukazuje način na koji je otkrivena. Nebo i zemlja će proći, ali ni jedna crta iz zakona neće proći. Kao što je Bog istinit – i budući da nagrađuje one koji ga marljivo traže, tako sigurno nijedna vrlina Kristovog sljedbenika neće ostati nenagrađena. Samo ga ostavite da posije to dobro sjeme do kraja i sigurno će opet s radošću doći i donijeti svoje snopove.

Vrline kao sjeme

Ja sada želim ukratko objasniti kako je svaka vrlina sjemena vječne radosti jedna velika istina koja zaslužuje da se o njoj često razmišlja i pomno vaga. Sada nema dovoljno vremena za razmišljanje o svakoj pojedinoj kršćanskoj kreposti, nego samo o onim općim vrlinama o kojima ne možemo ni razmišljati dovoljno često: poniznosti, vjeri, nadi i ljubavi. Međutim, one su gotovo iste jer su zajednički korijeni svih posebnih vrlina koje u stvarnosti ne mogu ni postojati ako ne proizlaze iz navedenog. Zato je dovoljno u nekoliko riječi pokazati kako je svaka od njih sjeme vječne radosti. Iako je svaka od ovih vrlina kad se posije mala kao zrno gorušice, ipak raste, razvija velike grane i donosi radost i blaženstvo.

Ovu sam radost nazvao vječnom, jer nam Sveto pismo potvrđuje da je ona iste vrste, ako ne i iste snage, kao ona koju ćemo doživjeti u vječnosti. Jer o tome trebamo paziti i uvijek se toga sjećati, da raj počinje na zemlji. Kada naš Spasitelj često govori o “kraljevstvu Božjem” kojem se kršćanin već sada raduje, naš Spasitelj često misli na stanje duše. Počinje se radovati kada postane kršćanin, kada Krist počne vladati u njemu. I što je Kristova moć apsolutnija, to se više raduje. Jer svi koji su siromašni duhom, svi koji vjeruju u Boga, svi koji se uzdaju u njega, svi koji ga ljube, svi su blagoslovljeni. Što je veća njihova poniznost, njihova vjera, njihova nada i ljubav, veći je blagoslov. Oni idu iz pobjede u pobjedu i njihova snaga raste, dostižu veću radost; dok ono što je posijano na zemlji ne bude presađeno u bolju zemlju i uskrsnulo na nebu u slavi.

No prije nego što to dodatno objasnim, dobro je razmisliti o jednom prigovoru koji gotovo svi imaju, a to je učenje: „da je svaki kršćanin sretan“. To je u suprotnosti s iskustvom jer ima mnogo dobrih kršćana koji jedva da znaju što je radost. Odgovaram na to: 1) Jesu li oni koji se nazivaju kršćanima iste misli kao Krist? Imaju li načela koja On zahtijeva? Jesu li nova stvorenja kroz poniznu vjeru, nadu i ljubav? Inače, oni uopće nisu kršćani i ako su još uvijek tako nesretni, onda to nema veze s trenutnim problemom. 2) Recimo da u određenoj mjeri imaju misao o Kristu, je li to u mjeri u kojoj bi trebala biti? Baš kao rani kršćani? Imaju li i oni toliko od onoga što Bog želi da da i podari i jesu li za to otvoreni? U suprotnom, ne treba čuditi ako primaju samo malo pobožnosti i radosti. 3) Ako ponekad imaju duboku poniznost, snažnu vjeru i goruću ljubav, pognu li glave kada dođu druga vremena i jesu li slabi kao obični ljudi? Ako je to slučaj, ne može se očekivati ​​da će njihova radost biti veća od njenog temelja; ne mogu uvijek biti sretni ako ne vode uvijek posvećen život. Ako su uvijek oduševljeni nebom, tada će uvijek imati radost.

Kao što smo vidjeli, može biti da do onog sretnog časa kada će Bog obrisati svaku suzu plaču i oni koji siju to sjeme radosti na svom životnom putu. Oni moraju proći kroz patnju, jer je začetnik njihova spasenja to također morao. Istina je da se kršćanin može radovati ne samo nakon patnje, već i u njoj. Kao što srce zlih može biti tužno kad se smije, tako je i radost u suzama pravednika. Kršćanin ne čeka da mu prođe njegova patnja, nego zahvaljuje Bogu u svakoj životnoj situaciji. Iako može osjećati samo bol, ipak se može “radovati u Gospodinu”.

Poniznost kao sjeme

Pogledajmo sada pobliže ovu veliku istinu. Najvažnija osnova i osobina kršćanina je poniznost: duboka osjetljivost za naše duhovno siromaštvo, spoznaja da smo grešnici i da ne možemo ništa osim griješiti. Jasno prepoznajemo da nemamo ništa i ništa što možemo učiniti, čak niti jednu dobru pomisao. A je li takva vrlina dobro sjeme radosti? Da, doista, siguran kao sjeme za sve druge vrline. Sigurno kao suprotnost ponosu – sjeme tvoje bijede. Čovjek čijom su dušom prije vladale oluje i nevrijeme, postaje ponizan tek kad On kaže moru: “Šuti, šuti!” i nastala je velika tišina. U svakoj vrsti poniznosti postoji nešto tako ljubazno da se to ne može izraziti riječima. Na početku boli, istina, ali i u tim bolovima ima puno radosti. Tuga je povezana s tim, ali i ta tuga je sreća, liječi dušu i oporavlja tijelo. Ona liječi dok ranjava, istovremeno razveseljava u toj mjeri koliko se dotiče srca. Poniznost ne uklanja samo bolove i patnje duše kojima ponos ispija krv i duh, ona ne stvara samo mir gdje god dođe, već i donosi iscrpljenoj duši mir i radost. I to takvu radost koja sve više svijetli dok ne bude pravi dan.

Poniznost uvijek vodi do vjere: pogled na našu bolest tjera nas da pribjegnemo njezinu lijeku. Tko može biti bolestan, a ne želi ozdraviti? Koji se grešnik, ako se pokaje, ne raduje svome Spasitelju? Njegova je radost tim veća što jača vjeruje u to, da je sposoban i voljan spasiti i najvećeg grešnika. da On spasi sve koji vjeruju u Njega, jer On je Bog! A Bog to želi učiniti, jer ima tu moć! Postoji radost! Radost koju nitko ne može odvojiti od vjere! Neizreciva i veličanstvena radost! Bog, Bog Gospodin, Jahve, Svevišnji, Bog kojemu je sve moguće; Pobrinuo se za izgubljene ljude! Obećao je i zakleo se da će ih spasiti! Da, recite svim narodima! Bog je umro! Umro je da bi spasio ljude! Neka se raduju nebesa i neka se veseli zemlja. Oglasite, slavite i recite: Naša je vjera pobjeda koja je pobijedila svijet. Ako vjerujemo, onda je istina: Sve je moguće onome koji vjeruje. Nije mu teško „uvijek se radovati“. Da, on ne može drugačije, nego da se raduje Tvojoj sili, Gospode Kriste, i da se veseli zbog Tvoje pomoći!

Budući da je to već radosna stvar, vjerovati da je Krist umro da spasi grešnike; kako to izgleda kada se nada pridruži našoj vjeri? Ako nam je zajamčeno: On je umro da nas spasi! Ako je spoznaja da je za izgubljenog čovjeka dat otkup i sa njim sklopljen novi savez milosti – ako je to porijeklo mira koji nadilazi svaki ljudski razum, kako li će tek klicati, kada u sebi osjeća da je taj otkup plaćen za njega? Da, neizreciva i slavna radost! Ako mu srce potvrđuje da je to Njegov savez i da će na dan suda biti pomilovan! Ako je vjera da svi vjerni udovi njihovog velikog učitelja imaju vječni stan u nebu, stalni izvor radosti srca, zašto ne bi njegovo srce pjevalo od radosti, jer mu Božji Duh svjedoči da je Božje dijete? Tko može shvatiti dragocjena i najveća obećanja i prisvoji ih za sebe!? Bog mu je otvorio oči, da gleda u vječnost i baci pogled na kuću punu nebeske slave u koju je njegov slavni Gospod otišao, da bi mu pripremio mjesto.

Tu radost doživljavaju svi koji svoju nadu polažu u Boga. I što je veća nada, veća je njihova radost. Ali to nije sve jer nada vodi u ljubav a u ljubavi Božjoj radost postaje savršena. Mnogo je divnih stvari rečeno o radosti koja proizlazi iz ljubavi prema Bogu. Ali ako je ta ljubav u njegovom srcu, tada osjeća više nego što će ikada moći izraziti riječima. Čak i da je govorio ljudskim ili anđeoskim jezicima, radost ljubavi ipak nije mogao pretočiti u riječi. To je skrivena nebeska mana, neizreciva slast koju ne zna nitko tko je nije probao. Jedan dio toga može se doživjeti na bogoslužjima. Ne naglašavam radost kojom neko, tko voli Boga, iskazuje tu ljubav svome bližnjem, Boga radi, već kako je samo radostan, kada ima priliku da svoje srce izlije pred Bogom. Njegova duša je sita kao posle hrane odličnog okusa, kada usnama radosno slavi Boga. Njegova radost postaje još jača kada se moli sa zajednicom vjernih, slavi i zahvaljuje. Nije mu potrebna opomena od ljudi, ne; a još manje zapovijed od Boga, da bi došao u crkvu. Niko ne mora da ga uvjerava da ako se ne okuplja s vjernima, što je najvažnija stvar, uništava zajedništvo svetih, odustaje od privilegije svoga krštenja, izbacuje sebe samog iz zajednice vjernih, ekskomunicira se ili odjeljuje od Kristovog tijela; tako da mu najzad Krist ništa neće koristiti. Ne, već je radostan kada ma kažu: Hajdemo u dom Gospodnji! I njegova radost će postati prekomjerna, kada u sjećanju na Onog, koga voli – blaguje živi kruh koji je došao s neba i pije iz čaše spasenja.

Evo, čovjek koji se boji Gospodina bit će blagoslovljen na ovaj način. To donosi dobru žetvu. On će te zavežljaje donijeti kući u ovom životu, čak i ako krene svojim putem u suzama! Ovo su prvi plodovi koje već može ubrati ovdje, ali još nije vrijeme berbe. Jer Bog poznaje i ljubi Boga samo u ograničenoj mjeri, a njegova radost u Njemu je ograničena. Ali blizu je čas kada će savršeno doći i djelomično prestati.

Još samo malo i On će doći sa savršenom radošću, požnjeti sve. Gle, na vratima stoji netko tko želi dovršiti ono što je započeo, što ostavlja zrno milosti da sazrije u slavi i umjesto rose nebeske, koja mu sada krijepi dušu i s velikom radošću će je piti kao iz Proljeće.

Autor: Charles Wesley

Charles Wesley je propovijedao ovu propovijed 18. travnja 1736. u Fredericku, SAD.
Izvor: Glas Evanđelja 2007/5. S njemačkog preveo Dragan Trajčevski.

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Odgovori