Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: “Tko se to dotaknu mojih haljina? A učenici mu rekoše: “Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: `Tko me se to dotaknu?` Marko 5, 30-31

Želim govoriti o ovoj ženi koja je mnogo patila od mnogih liječnika, a ipak joj nije bilo bolje, naprotiv, gore. Tako kaže Marko. Kada Luka priča ovu priču, izostavlja onu sitnicu o liječnicima, jer je i sam bio liječnik. Ali Marko otvoreno kaže da su svi njezini pokušaji da se izliječi – a bilo ih je mnogo – bili najbolji koje je mogla pronaći, najvještiji i najmudriji liječnici. Ali ipak su svi njezini pokušaji bili neuspješni, samo muka, jedina nada koja je završila očajem, te joj je na kraju bilo gore nego na početku..

Ova žena predstavlja mnoge od nas. Možda čeznete za duhovnim ozdravljenjem, za užitkom duše, za svjetlom. Možda se pokušavate izvući iz blata očaja; možda želite da vam se lanci pokidaju i okovi slome. Kažete da želite sigurnost oproštenja grijeha i mir s Bogom. Vjerujete da postoji nešto za vas o čemu kršćani govore; vjerujete u ono što Biblija kaže o smrti i uskrsnuću Sina Božjega; ekako maglovito verujete da je to i za vas, ali nikako da to i dobijete; jurite za tim, ali nikako ne nalazite; gladujete, a nikako da se nasitite; uvijek ste žedni, a nikako da se napijete te “žive vode”.

O, koliko ste nadriliječnika neki od vas konzultirali, koliko ste zemaljskih lijekova bili spremni uzeti, koliko ste duhovnih liječnika poslušali! A neki od vas su čak čitavo svoje vreme jurili za raznim religioznim šarlatanima!

Nije bilo propovjednika u ovom gradu u zadnjih dvadeset godina kojeg niste slušali. Pohvalite se da nije bilo niti jednog bogoslužja na dohvat ruke na kojem niste bili. “Sjedili ste u prvim redovima, grijali klupe, vi religiozni lutalice. Nemojte se smijati, želim da vidite sebe. Bili ste spremni saslušati svakoga, svaku novost, svaku sjajnu osobu, svaku senzacionalnu priču, svaku poruku koju je napisao čovjek Ali kroz to niste primili ozdravljenje, a ako bih ja mogao da vas pogledam kroz Božji mikroskop, mikroskop Golgote, vidio bih da ste danas gore nego što ste bili prije deset godina bez obzira na sve vaše pokušaje da se spasite. Sa svim svojim nastojanjima da postanete sveti i pravedni, danas ste gore nego ikada.

I sada ste došli čuti ovog propovjednika (mislim na sebe). Ali da budem jasan na početku. ne mogu te spasiti. To je izvan moje moći. Ali znam Jednog koji to može; nitko drugi nije kao On. On je jedini doktor, On je najveći lječnik, On je najdivniji lječnik koji može preuzeti slučaj; On može izliječiti svaku bolest. On ide do korijena bolesti. On nije u krivu. On se nikad ne vara. Nikad se ne opravdava. Nikad se ne ispričava ako ste svjesni grijeha i čeznete za ozdravljenjem. Predajte mu svoj slučaj i On će vas ozdraviti, potpuno, zauvijek.  Sva otpadništva, padovi i zablude koje ste vidjeli oko sebe, sve je to bilo zato što Krist tamo nije dobio svoju šansu. Dajte Kristu šansu i On će vas potpuno ozdraviti!

Da, prijatelji moji, i vaše ozdravljenje je u ozdravljenju ove žene. Možda zvuči staromodno, ali u tome ima više istine nego što možete razumjeti. Slušajte! Ozdravljenje te žene je i vaše ozdravljenje. Njezino ozdravljenje u stopu je pratilo neuspjehe drugih. Kristovo ozdravljenje uvijek dolazi kada ljudi dođu do kraja svojih nastojanja, tada Isus Krist pruža ruku, pokazuje svog Svemogućeg i potvrđuje se kao moćni Spasitelj. On je divan Isus. Oh, ne treba ti nadriliječnik, treba ti specijalist. Ne treba vam ni propovjednik, ni misionar, ni lijep misionarski utjecaj, ni divna pjesma da biste pjevali, ni veliki pripovjedač, ni govornik, ni sjajan predavač, niti da biste dobro poznavali knjige i škole; trebate Isusa – i samo Isusa.

Ne trebate vi Bibliju, jer “slovo ubija”. Možete je dobro poznavati, možete je pročitati ne znam koliko puta, ali dok ona ne prođe kroz vas, nimalo nećete biti bolje. Ne radi se tu o odlascima i dolascima u crkvu i iz crkve. Niti se radi o nekom izvođenju, o religioznom ritualu. Ozdravljenje se nalazi u Isusovoj prisutnosti, u Njemu samom.

Ubrzo nakon obraćenja mog oca, naši su šatori stajali u predgrađu Cambridgea. Tih dana moj otac nije znao čitati Bibliju; bio je samo grubi Rom, ali je bio spašen i učinio je najbolje što je mogao sa svojom djecom koja su rano izgubila majku. Dakle, prije nego što je otišao u krevet; svake je večeri pjevao i molio se. A znate, kad je pjevao sa svojih petero djece, čulo se u poljima daleko. I sad vidim kako moj otac jedne mračne, zimske noći kaže: “Prije nego odemo u krevet, dragi moji, otpjevat ćemo pjesmu ili dvije”, i počeo bi pjevati. Nismo imali pojma da ljudi diljem polja mogu čuti naše pjevanje i prići bliže da čuju o čemu pjevamo i zastati dok se molimo. Bilo je čudno čuti kako se Rom moli u svom šatoru. Ljudi to nisu očekivali.

Jedna žena, čuli smo kasnije, bila je pogođena grijehom u svojoj savjesti i rekla: “Ovaj bezobrazni Ciganin moli, ne moli da ga čujem, jer on ni ne zna da sam ovdje, niti se moli da drugi ljudi to čuju jer ne zna da ga itko može čuti. Ovaj ciganin moli. Kako to? Odrasla sam na vjeronauku; moja majka je bila dobra žena; dolazim iz kršćanskog doma; ja sam sama majka i ja se nikada ne molim za svoju djecu.” Strijela svjedočanstva probola joj je dušu i otišla je kući s bolom u srcu, s boli koja ne prolazi tako lako. Neko vrijeme nikome ništa nije rekla o tome, šutjela je, ali je izdržala dio muke koju je David osjetio kada je rekao: „Htio sam šutjeti, ali su mi kosti padale u nesvijest… Dan i noć tvoj ruka pritisnuta uz mene, moja snaga troši kad za godišnju žegu…”

A ja vam kažem, kada svjetlo Božje svetosti zasja u duši punoj krivnje, ona stvara muku. Jedne večeri njen muž je došao s posla i vidio da se nešto događa. Primijetio je to već nekoliko dana i pitao: “Maro, što se događa?” Nije odgovorila. “Maro, jesi li bolesna?” ponovno je upitao. Ali i dalje je šutjela. Znam da je nešto jer vidim promjenu kod tebe nekoliko dana, rekao je “idem po doktora” i otišao.Čim je izašao, poslala je sina u naš stari šator , a kada je došao, rekao je mom ocu: „Gospodine, moja majka je čula da se molite prije nekoliko tjedana i od tada više nije sretna. Ona želi znati želite li doći i moliti se za nju.”

Naš otac je rekao: “Naravno”, i otišao je, a kada je stigao, zatekao je jadnicu kako vapi za milošću. Ubrzo nakon što joj je predstavio Božji plan spasenja, i ona se počela radovati u Kristu. Prihvatila je Krista i njezin je teret pao. Njezine su suze postale “teleskopi” kroz koje je mogla vidjeti Isusa. U međuvremenu je s mužem došla i liječnica. Pogledala je doktora i rekla: “Doktore, našla sam ga, našla sam ga!” A on je upitao: “Moja dobra ženo, kad si to našao?” “O, gospodine”, rekla je, “moja jadna duša bila je gladna Isusa i sada sam ga našla!” “Dobro”, rekao je doktor, “onda me ne trebam, jer imate najboljeg doktora kojeg je svijet ikada vidio.”

I upravo to vam želim reći; ne trebate ovu ili onu jadnu stvar, nego samo Isusa. Ne trebaju vam propovjednici. Mi smo samo prsti upereni, mi smo samo glasovi koji plaču, ali neka je Bog blagoslovljen, pokazujemo vam i plačemo i govorimo jednim glasom u ovom trenutku: “Samo Isus može bespomoćnog grešnika učiniti dobrim!” Samo Isus; svi tvoji vlastiti napori završavaju jadno. Možete slušati propovjednike, možete se moliti, možete ići u crkvu, možete sudjelovati u večeri Gospodnjoj, možete slušati šarlatane, možete loviti nadriliječnike, možete čitati knjige, možete čeznuti za ozdravljenjem, žudite za mirom i pitam se kad će ti doći. Nikada vam neće doći dok ne dođete Kristu. Pet iskrenih minuta s Isusom Kristom izliječit će vaše nevolje – ništa drugo. To je prvo što želim reći.

Drugo je ovo: velika je razlika između guranja oko Isusa i dodirivanja Isusa. Šest stotina tisuća ljudi napustilo je Egipat i krenulo u Obećanu zemlju, a da do nje nikada nisu stigli. Vidjelo je samo dvoje ljudi iz te gomile. Dodirnuli su je; drugi su se samo skupili oko nje, ali su svoje kosti ostavili u pustinji. Na ribnjaku Betezde bilo je mnogo ljudi, ali samo je jedan ušao u njega kada je počela ljekovita voda, drugi su se samo gurali oko njega. A ovdje su se u isto vrijeme mnogi ljudi gurali oko Isusa; jedni su bili znatiželjni, drugi uzbuđeni, treći su Ga kritizirali, ali svi su se naguravali oko njega. Samo ga je jedna žena dotakla i to je sve učinilo drugačijim – život joj se promijenio.

Koji ste vi od njih Jeste li ga dotakli ili ga samo gurate? Neki od vas se guraju oko njega samo nedjeljom, neki samo na vjeronauku ili u crkvi. Gurate ga barem neki od vas, dok vam kosa ne posjedi. Za ime Božje, kažem vama – to vam kažem da vas potaknem, da vas probudim – za ime Božje govorim vama, “slatkim” polaznicima crkve, “laktašima”, vi Ga nikada niste dodirnuli; mnogi od vas Ga nikada nisu dodirnuli. Da ste Ga dodirnuli, vaš bi život bio drugačiji, jer šta god Isus dotakne, proslavi se i promeni se.

Koji ste vi od njih? Vi to duboko u srcu znate. Nemojte se ispričavati, ne vrpoljite se; molim vas nemojte se udaljavati od glavnih stvari. Jeste li došli do živog, spasonosnog dodira Sina Božjega? To je ono što biste znali da jest. Ne vjerujem u nauk koji kaže da si kršćanin a da to ne znaš. Vjerujem da je to način utišavanja savjesti kada se govori o miru, a mira nema. Ne možete se probuditi a da to ne znate; ne možete jesti a da to ne znate; ne možete ići u crkvu a da to ne znate; ne možete mi reći da se netko može ponovno roditi, biti “novo stvorenje”, osloboditi se okova grijeha, pretvoriti noć u dan, sljepoću u vid, pakao u raj, a da to ne zna. Slušajte! Ova žena je to znala, a vi ćete znati kada Ga zaista dotaknete.

Jedna je od najsigurnijih stvari u Božjem svijetu da čovjek koji pogleda u lice Isusovo u vjeri i kaže: “Ti si moj Spasitelj”, primi radost u svoju dušu zbog koje će jednog dana nebo odjeknuti “aleluja”. Čovjek koji može pogledati u Isusovo lice i reći: “Ti si moje svjetlo i moja pjesma; moji su grijesi uklonjeni, moji lanci su slomljeni, moj Gospodin i moj Bog”, nalazi se u svjetlu nadolazeće slave. Ako nije na nebu, onda je sigurnost u predvorju neba kao da je ondje bio tisuću godina, jer kad Bog dođe do jednog čovjeka, ne pušta ga iz svog zagrljaja. Čuva te Gospodin Bog Svemogući!

Jeste li ga dotakli? Znate li to? Ne pitam vas što još znate, ali jeste li sigurni u tu jednu stvar? Blagoslovljeno jamstvo! Vjerska sigurnost je sigurnost vjere. To je temelj, temelj, čvrsta stijena pod ljudskim nogama na kojoj može stati i reći svijetu: “Ljuti se, tresi se, urlaj, udaraj, jauči kao grom i munja, ali to je samo ljuljanje kolijevke dok ja spavam u rukama Onoga koji me spasio i koji me čuva u svojoj milosti.” Jeste li razumjeli? Znate li to? Jeste li sigurni u to? Na to vas je pozvao.

Kažete: “Ne govori nam nešto čega nema u toj priči.” Ne, sve je tu. Žena je ušla u gomilu s leđa; Čujem je kako dolazi polako, pogrbljena. Jedva hvatajući dah, ne može čak ni glasno govoriti i šapuće gotovo bez glasa, ali ipak kaže: “Kad bih samo mogao dotaknuti skuta Njegove haljine, ozdravila bih.” Kao da gocvori: “U vlaknima Njegovog ogrtača ima dovoljno snage da spasi jednu ženu.” To je pobjedonosna vjera. “Samo da dođem do Njega i budem nova žena.”

Slušajte! Znala je da nije izliječena, a ipak je rekla: “Hoću” i dotaknula Ga. Što je uslijedilo? Ozdravila je. Sljedeći redak kaže: “Isus je odmah u sebi osjetio da je sila izašla iz Njega, okrenuo se…” Što nas to uči? Da će ova, brate moj, staromodan i prezreni nauk uskrsnuti crkvu; da Njegov Duh govori mom duhu da sam rođen od Boga. To je nauk. Ovo nije nova priča. Isus je to znao i žena je to znala. Isus će znati i vi ćete znati kada se progurate kroz gomilu – što god to mnoštvo bilo za vas – i ustrajete u tome da ga dotaknete.

Jeste li ga dotakli? Znam da ste član crkve, ali jeste li dotakli Isusa? Znam da ispovijedate vjeru, ali imate li lijeka?

Imate li to iskustvo? Pozvani ste da stavite nogu neprijatelju na vrat i skačete od radosti. Jeste li dotakli Isusa? Ako niste, približite mu se malo.

A ako ste Ga dotaknuli, to me vodi do sljedećeg. Ako ste Ga dotakli, morate Ga priznati. Ne postoji takva stvar kao što je ozdraviti, a zatim se sramiti liječnika. Čovjek koji se stidi liječnika nije vrijedan liječenja. Ovdje se ne može “švercati”, ovdje se ne možete igrati skrivača. Morate Ga priznati; to je ono što On traži od vas. Ako želite dobiti sve što On ima za vas, On traži od vas da prihvatite sve Njegove uvjete. Žena je krenula u gomili s leđa, a završila na koljenima ispred Njega, gdje završavaju sve zahvalne duše. Rekao je: “Gdje je onaj koji me je dotakao?” i pogleda oko sebe da vidi onoga koji je to učinio. Kada se okrenuo, ugledao je ženu. Vidite li da nije bilo tako teško kao što je mislila? Mislila je da će Mu doći s leđa, a on se okrenuo prema njoj, a ona se spustila na Njegove noge i rekla Mu cijelu istinu. Nitko je nije zaustavio, nitko je nije provjeravao. Izlila je svoje srce i svoje suze i sve mu ispričala. On je pažljivo slušao, a kad je završila i sve mu rekla, znao je da mu je sve rekla – rekao je: “Kćeri, tvoja vjera te je izliječila! Idi u miru…”

Želite li mir kao pratnju, mir kao prijatelja i saputnika, mir poput pupoljka i cvijeta, poput neopisive melodije u svom životu – dopustite da Isus dođe i zauzme prijestolje i imat ćete mir.

Muškarci i žene, izađite iz svojih skrovišta. Ne gledajte na mnoštvo; Krist je ovdje i možete Ga se dotaći ako želite. Možete doći u Njegovu prisutnost jer uvijek ima mjesta za još jednog, do Njegovih nogu. On će napraviti mjesta ako nitko drugi i neće. On će učiniti da dobijete mjesto upravo ispred Njega ako donesete odluku da ćete se izboriti za Njega.

“Ali ti kažeš: ‘Što mogu učiniti?” Što je ta žena mogla učiniti? Učinila je, i On ju je primijetio, samo je morala dotaknuti rubove Njegove haljine, ali u tom dodiru bilo je više nego što možete zamisliti , neka ti Gospodin pomogne da ga dotakneš na isti način i ozdravićeš i noć će se pretvoriti u lijepu zoru, jad u glazbu, suze u dragulje, glavobolja u uznesenje duše, tvoja će duga agonija završiti u radosnoj nazočnosti uskrslog Krista.

Oh, dotakni Ga! Nemoj se samo gurati oko Njega. Sve se treba završiti na način da s otjera neuspjeh, otjera gubitak, otjera agonija. Dodir znači život. O, kako sam zahvalan Bogu što sam ga dotaknuo! Ne znam koliko neki od vas znaju, ali znam ovo: nisam imao šanse poput vas, prilike poput vas, ali sam je dobio i nikada neću zaboraviti kako sam kao mali Rom kleknuo i rekao: “ O Bože, želim te voljeti, želim biti spašen, želim biti dobar; spasi me i slijedit ću te.” Ne znam kako, ali dotaknuo sam ga u tom trenutku i On me prihvatio, i dotaknuo me.

Neka vam Bog pomogne da ga dotaknete na isti način, a milost koja je ciganski šator moga oca pretvorila u carsku palaču promijenit će vaš život od bijede i bijede u ljepotu i slavu, zauvijek.

Autor: Gipsy Smith

Rodnej Smit (Rodney Smith), poznat kao “Džipsi Smit” (Gipsy Smith), je bio metodistički evangelizator. Rodio se 31. ožujka 1860. godine u Wansteadu, 6 milja sjeveroistočno od Londona, u romskoj obitelji. Obraćenje Gospodu je doživio kada je imao šesnaest godina.

Izvor: sion.net

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.