Psalam 104 (103)
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom,
2 svjetlošću ogrnut kao plaštem!
Nebo si razapeo kao šator,
3 na vodama sagradio dvorove svoje.
Od oblaka praviš kola svoja,
na krilima vjetrova putuješ.
4 Vjetrove uzimaš za glasnike,
a žarki oganj za slugu svojega.
5 Zemlju si stavio na stupove njene:
neće se poljuljati u vijeke vjekova,
6 pokrio si je vodama bezdanim k’o haljinom,
iznad bregova stajahu vode;
7 na tvoju se prijetnju povukoše,
od tvoje grmljavine zadrhtaše.
8 Bregovi se digoše, doline spustiše
na mjesto koje si im odredio.
9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeći,
da opet ne pokriju zemlju.
10 Izvore svraćaš u potoke
što žubore među brdima.
11 Oni poje sve živine poljske,
divlji magarci žeđ gase u njima.
12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske
i pjevaju među granama.
13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih,
zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
14 Ti daješ te niče trava za stoku
i bilje na korist čovjeku
da izvede kruh iz zemlje
15 i vino što razvedruje srce čovječje;
da uljem lice osvježi
i da kruh okrijepi srce čovjeku.
16 Stabla se Jahvina napajaju hranom,
cedri libanonski koje on zasadi.
17 Ondje se ptice gnijezde,
u čempresu dom je rodin.
18 Visoki bregovi daju kozorogu
a pećine jazavcu sklonište.
19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena
i sunce znade kada ima zaći.
20 Kad razastreš tmine i noć se spusti,
tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
21 Lavići riču za plijenom
i od Boga hranu traže.
22 Kad sunce ograne, nestaju
i liježu na ležaje.
23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao
i na rad do večeri.
24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve!
Sve si to mudro učinio:
puna je zemlja stvorenja tvojih.
25 Eno mora, velika i široka,
u njemu vrve gmazovi bez broja,
životinje male i velike.
26 Onud prolaze nemani,
Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
27 I sva ova bića željno čekaju
da ih nahraniš na vrijeme.
28 Daješ li im, tada sabiru:
otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže;
ako dah im oduzmeš, ugibaju
i opet se u prah vraćaju.
30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,
i tako obnavljaš lice zemlje.
31 Neka dovijeka traje slava Jahvina:
nek’ se raduje Jahve u djelima svojim!
32 On pogleda zemlju i ona se potrese,
dotakne bregove, oni se zadime.
33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim,
svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
34 Bilo mu milo pjevanje moje!
Ja ću se radovati u Jahvi.
35 Nek’ zločinci sa zemlje nestanu
i bezbožnika nek’ više ne bude!
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
Phos hilaron
Radosna svjetlosti, svete slave: Besmrtnoga Oca, nebeskoga, svetoga, blaženoga, Isuse Kriste! Prispjevši k zalazu sunca, svjetlost večernju gledamo: Oca i Sina i Svetoga Duha Božjega slavimo! Dostojan si svagda klicanjem čistim biti slavljen, Sine Božji, koji život daješ: čitav svijet te slavi!
Udostoj nas Gospode
Udostoj nas, Gospode,* da se ove večeri sačuvamo od grijeha.
Blagoslovljen budi, Gospode, Bože otaca naših,* i neka ime tvoje bude
hvaljeno i slavljeno dovijeka. Amen.
Neka dobrota tvoja, o Gospode, bude nad nama*kao što se mi u tebe uzdamo.
Blagoslovljen jesi, Gospode,* nauči me svojim pravilima.
Blagoslovljen jesi, Vladaru,* pouči me svojim pravilima.
Blagoslovljen jesi, Sveti,* prosvijetli me svojim pravilima.
Gospode, milost tvoja traje dovijeka,* djelo ruku svojih ne zapusti.
Tebi pripada hvala,* tebi pripada pjesma.
Tebi slava pripada:* Ocu i Sinu i Svetomu Duhu,
sada i vazda* i u vijeke vjekova. Amen.
Sad otpuštaš
Sad otpuštaš slugu svojega,Gospodaru,
po riječi svojoj,u miru!
Ta vidješe oči moje spasenje tvoje,
koje si pripravio pred licem svih naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.
Luka 2,29-32
Molitva kralja Manašea
Gospodine i vladaru nad nebeskim vojskama, *
Bože Abrahama, Izaka i Jakova, i svih njihovih pravednih potomaka:
Stvorio si nebo i zemlju, *
sa svim svojim ogromnim nizom.
Sve se u tvome prisustvu trese od straha; *
svi drhte zbog tvoje moći.
Ali tvoje je milosrdno obećanje neizmjerno; *
nadmašuje sve što naš um može dokučiti.
Gospodine, pun si samilosti, *
strpljiv i obilan milosrđem.
Odvraćaš ruku svoju; *
i ne kažnjavaš nas onako kako smo zaslužili.
U tvojoj velikoj dobroti, Gospodine, obećao si oproštenje grešnicima, *
da se pokaju za svoj grijeh i spase.
A sada, Gospodine, spuštam koljena svoga srca, *
tražeći s pouzdanjem tvoju milostivu dobrotu.
Sagriješio sam, Gospodine, sagriješio sam, *
i bezakonje svoje ja znam.
Stoga ti upućujem ovu molitvu: *
Oprosti mi, Gospodine, oprosti mi.
Ne dopusti da poginem u grijehu, *
niti me osudi u dubine zemlje.
Jer ti si, Gospodine, Bog onih koji se kaju, *
i na meni ćeš pokazati svoju dobrotu.
Nevrijedan kakav jesam, spasit ćeš me, svojom velikom milošću, *
i hvalit ću te bez prestanka u sve dane života svoga.
Jer sve nebeske moći pjevaju tvoje hvale, *
a tvoja je slava u vijeke vjekova. Amen.
Manašeova molitva, 1-2, 4, 6-7, 11-15
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.