Drugo helvetsko vjeroispovijedanje jedno je od temeljnih reformiranih konfesija iz 1566. godine. O ovome vjeroispovijedanju vidi više ovdje.

SAKRAMENTI SU PRIDRUŽENI RIJEČI I ŠTO SU ONI: Od samog je početka Bog pridružio sakramente ili sakramentalno znamenje propovijedanoj Riječi u Crkvi. Tome u prilog jasno svjedoči cijelo Sveto pismo. Sakramenti su otajstveni simboli, ili sveti obredi, ili sveti čini ustanovljeni od samoga Boga. Sastoje se od Njegove Riječi, znakova i označenih stvari, koji podsjećaju Crkvu na Božje blagodati koje je on iskazao čovjeku. Njime je zapečatio i svoja obećanja, te se oni izvanjski predstavljaju, daje nam vidljivo one stvari koje On čini u nama, snažeći i umnožavajući našu vjeru po Duhu Svetome u našim srcima. Napokon, On nas razlikuje od drugih ljudi i religija i posvećuje, vezujući nas za sebe i napominje ono što od nas očekuje.

NEKI SAKRAMENTI SU STAROGA, A NEKI NOVOGA ZAVJETA: Neki sakramenti su staroga, a neki novoga naroda. Sakramenti ranoga doba bili su obrezanje i blagovanje žrtvovanog pashalnoga janjeta koje je upućivalo na prinošenje žrtava od postanka svijeta.

KOLIKO SAKRAMENATA IMA NAROD NOVOGA ZAVJETA: Sakramenti novoga naroda su Krštenje i Večera Gospodnja. Postoje neki koji broje sedam sakramenata novoga naroda. Od njih priznajemo: pokajanje, zaređenje svećenika i brak kao korisne Božje uredbe, ali ne kao sakramente. Potvrda i zadnja pomast su ljudske odredbe koje Crkva može ukinuti bez ikakvog gubitka i mi ih nemamo u crkvama, jer sadrže neke stvari s kojima se mi nikako ne možemo složiti. Iznad svega mi odbacujemo sva trgovanja kod udjeljivanja sakramenata.

USTANOVITELJ SAKRAMENATA: Tvorac svih sakramenata nije čovjek, nego jedino Bog! Čovjek ne može ustanoviti sakramente, jer je njihova svrha štovati Boga, a nije na čovjeku odrediti i propisivati bogoštovlje Boga, nego se prihvatiti i pridržavati onoga što mu je od Boga prenijeto. Osim toga, uz simbole vezana su Božja obećanja koja zahtijevaju vjeru. Dakle, vjera se oslanja na Riječ Božju, a Riječ Božja je kao dokumentni list, a sakramenti su poput pečata koje Bog stavlja na ta pisma.

KRIST JOŠ UVIJEK DJELUJE PO SAKRAMENTIMA: Kao što je Bog tvorac sakramenata, tako On stalno djeluje u Crkvi u kojoj se oni valjano obavljaju, kako bi vjerni primajući sakramente od službenika znali da Bog djeluje po svojoj volji i zato ih vjernici primaju kao od samoga Boga. Grijesi službenika premda bili i vrlo veliki, ne mogu umanjiti valjanost sakramenata, budući je njihova valjanost vezana uz ustanovljenje od Gospodina.

TREBA RAZLIKOVATI USTANOVITELJA OD UDJELITELJA SAKRAMENATA: Zato u podjeli sakramenata treba jasno razlikovati samoga Gospodina od službenika Gospodnjega, priznajući da bit sakramenata udjeljuje Gospodin, a izvanjsko znamenje službenici Gospodnji.

BIT SAKRAMENATA ILI NAJVAŽNIJA STVAR U NJIMA: Bitna stvar koju Bog obećava u svim sakramentima, na što svi pobožni svih vremena upravljaju svoju pažnju (neki to nazivaju substancijom ili materijom sakramenata), je Krist Spasitelj, jedina žrtva, janje Božje prinešeno od postanka svijeta. On je Stijena iz koje su svi naši očevi pili, po kome su svi izabrani obrezani, ne ljudskim rukama, već po Duhu Svetomu, oprani su od svih svojih grijeha i nahranjeni samim Tijelom i Krvlju Kristovom za vječni život.

SLIČNOST I RAZLIKE U SAKRAMENTIMA STAROGA I NOVOGA ZAVJETA: Glede najvažnije biti ili stvari u sakramentima Staroga i Novoga zavjeta: sakramenti obaju dolaze u jednakosti. Jer je Krist jedini Posrednik i Spasitelj vjernika, najvažnija bit i sama narav sakramenata u oba, jer jedan je Bog njihov tvorac. On ih je predao kao znakove i pečate svoje milosti i obećanja, koji trebaju podsjećati ljude i obnoviti spomen na Božje velike dobrobiti i učiniti vjernike drukčijima od svih drugih religija; konačno, trebali bi se primati duhovno po vjeri i vezati primatelje za Crkvu, te ih opominjati na njihove obveze. U ovim i sličnim stvarima sakramenti u oba naroda nemaju razlike, premda su njihovi izvanjski znaci različiti. Zapravo, mi razlikujemo znakove, jer su naši postojaniji i trajniji, budući da se neće mijenjati sve do svršetka svijeta. Štoviše, naši svjedoče da su i bit i obećanje ispunjeni ili usavršeni u Kristu, jer su prijašnji označavali ono što se treba ispuniti. Naši su jednostavniji i manje zahtjevni, manje raskošni i manje uključeni u obrede. Oni pripadaju mnogobrojnom narodu koji je raspršen po svoj Zemlji. Budući da su izvrsniji i po Duhu Svetome potiču veću vjeru, daju veću puninu Duhu.

NAŠI SAKRAMENTI NADVISUJU STARE OPOZVANE SAKRAMENTE: Budući je Krist, pravi Mesija, sišao k nama i punina je milosti izlivena na novozavjetni narod, sakramenti Staroga zavjeta zasigurno su opozvani i nestali, a na njihovo su mjesto uspostavljeni novi. Umjesto Obrezanja ‒ Krštenje, dok je Večera Gospodnja zamijenila Pashalnu večeru i žrtve.

ŠTO ČINI SAKRAMENTE: Prijašnji su se sakramenti, kao i sada sastojali od Riječi, znakova i naznačenih stvari. Riječ Božja čini ih sakramentima, iako to prije nisu bili.

POSVEĆIVANJE SAKRAMENATA: Sakramente posvećuje Riječ, te pokazuje kako su posvećeni od onoga koji ih je ustanovio. Posvetiti nešto Bogu znači predati to na svetu uporabu, što znači uzeti ih iz uobičajene i svakodnevne primjene i odrediti za svetu uporabu. Jer znaci su sakramenata uzeti iz svakodnevne uporabe, izvanjske i vidljive stvari. U Krštenju je voda znak, a vidljivo pranje obavlja službenik, ali to je znamen nanovo rođenja i očišćenja od grijeha. Slično je i s Večerom Gospodnjom u kojoj su izvanjski znaci, kruh i vino po naravi i bez Božanskog ustanovljenja i svete uporabe, samo ono čime ih nazivamo i doživljavamo. Ali, kad im je dodana Riječ Božja, uz zazivanje Božjega imena i obnavljajući njihovo prvo ustanovljenje i posvećenje, tada su ti znaci posvećeni po Kristu. Kristovo prvotno ustanovljenje i posvećenje sakramenata trajno je i djelotvorno ostaje u Crkvi Božjoj, tako svi sudjeluju u sakramentima na način kako je uspostavio sam Krist na početku, te još uvijek i nadalje uživaju u prvom i svenadmašujućem posvećenju. Stoga se u proslavi sakramenata ponavljaju same Kristove Riječi.

ZNAMENI UZIMAJU IME STVARI KOJE OZNAČAVAJU: Iz Riječi Božje učimo da su ovi znaci ustanovljeni s drugom svrhom, a ne za običnu uporabu, stoga naučavamo da sada, u svojoj svetoj uporabi, uzimaju na sebe imena onoga što označavaju. Ne zovu se više vodom, kruhom ili vinom, nego obnovom ili pranjem u vodi, Tijelom i Krvlju Isusa Krista ili znacima sakramenata Tijela i Krvi Gospodinove. To ne znači da su se znaci promijenili u stvari koje označavaju ili prestali biti ono što su u svojoj naravi, jer tada ne bi bili sakramenti. Ako bi bili samo stvari koje označavaju, ne bi bili znameni.

SAKRAMENTALNO JEDINSTVO: Znameni primaju nazive stvari, jer su otajstveni znameni svetih stvari i jer su znameni što označavaju sakramentalno sjedinjeni, ili sjedinjeni ostvarenim značenjem po svrsi ili razlogom njihovog Ustanovitelja. Jer voda, kruh i vino nisu obične stvari, već sveto znamenje. Onaj koji je ustanovio krštenje vodom, nije ga ustanovio s namjerom i nakanom da vjernici budu samo poškropljeni

SAKRAMENTI SU PRIDRUŽENI RIJEČI I ŠTO SU ONI: Od samog je početka Bog pridružio sakramente ili sakramentalno znamenje propovijedanoj Riječi u Crkvi. Tome u prilog jasno svjedoči cijelo Sveto pismo. Sakramenti su otajstveni simboli, ili sveti obredi, ili sveti čini ustanovljeni od samoga Boga. Sastoje se o Njegove Riječi, znakova i označenih stvari, koji podsjećaju Crkvu na Božje blagodati koje je on iskazao čovjeku. Njime je zapečatio i svoja obećanja, te se oni izvanjski predstavljaju, daje nam vidljivo one stvari koje On čini u nama, snažeći i umnožavajući našu vjeru po Duhu Svetome u našim srcima. Napokon, On nas razlikuje od drugih ljudi i religija i posvećuje, vezujući nas za sebe i napominje ono što od nas očekuje.

NEKI SAKRAMENTI SU STAROGA, A NEKI NOVOGA ZAVJETA: Neki sakramenti su staroga, a neki novoga naroda. Sakramenti ranoga doba bili su obrezanje i blagovanje žrtvovanog pashalnoga janjeta koje je upućivalo na prinošenje žrtava od postanka svijeta.

KOLIKO SAKRAMENATA IMA NAROD NOVOGA ZAVJETA: Sakramenti novoga naroda su Krštenje i Večera Gospodnja. Postoje neki koji broje sedam sakramenata novoga naroda. Od njih priznajemo: pokajanje, zaređenje svećenika i brak kao korisne Božje uredbe, ali ne kao sakramente. Potvrda i zadnja pomast su ljudske odredbe koje Crkva može ukinuti bez ikakvog gubitka i mi ih nemamo u crkvama, jer sadrže neke stvari s kojima se mi nikako ne možemo složiti. Iznad svega mi odbacujemo sva trgovanja kod udjeljivanja sakramenata.

USTANOVITELJ SAKRAMENATA: Tvorac svih sakramenata nije čovjek, nego jedino Bog! Čovjek ne može ustanoviti sakramente, jer je njihova svrha štovati Boga, a nije na čovjeku odrediti i propisivati bogoštovlje Boga, nego se prihvatiti i pridržavati onoga što mu je od Boga prenijeto. Osim toga, uz simbole vezana su Božja obećanja koja zahtijevaju vjeru. Dakle, vjera se oslanja na Riječ Božju, a Riječ Božja je kao dokumentni list, a sakramenti su poput pečata koje Bog stavlja na ta pisma.

KRIST JOŠ UVIJEK DJELUJE PO SAKRAMENTIMA: Kao što je Bog tvorac sakramenata, tako On stalno djeluje u Crkvi u kojoj se oni valjano obavljaju, kako bi vjerni primajući sakramente od službenika znali da Bog djeluje po svojoj volji i zato ih vjernici primaju kao od samoga Boga. Grijesi službenika premda bili i vrlo veliki, ne mogu umanjiti valjanost sakramenata, budući je njihova valjanost vezana uz ustanovljenje od Gospodina.

TREBA RAZLIKOVATI USTANOVITELJA OD UDJELITELJA SAKRAMENATA: Zato u podjeli sakramenata treba jasno razlikovati samoga Gospodina od službenika Gospodnjega, priznajući da bit sakramenata udjeljuje Gospodin, a izvanjsko znamenje službenici Gospodnji.

BIT SAKRAMENATA ILI NAJVAŽNIJA STVAR U NJIMA: Bitna stvar koju Bog obećava u svim sakramentima,
na što svi pobožni svih vremena upravljaju svoju pažnju (neki to nazivaju substancijom ili materijom sakramenata), je Krist Spasitelj, jedina žrtva, janje Božje prinešeno od postanka svijeta. On je Stijena iz koje su svi naši očevi pili, po kome su svi izabrani obrezani, ne ljudskim rukama, već po Duhu Svetomu, oprani su od svih svojih grijeha i nahranjeni samim Tijelom i Krvlju Kristovom za vječni život.

SLIČNOST I RAZLIKE U SAKRAMENTIMA STAROGA I NOVOGA ZAVJETA: Glede najvažnije biti ili stvari u sakramentima Staroga i Novoga zavjeta: sakramenti obaju dolaze u jednakosti. Jer je Krist jedini Posrednik i Spasitelj vjernika, najvažnija bit i sama narav sakramenata u oba, jer jedan je Bog njihov tvorac. On ih je predao kao znakove i pečate svoje milosti i obećanja, koji trebaju podsjećati ljude i obnoviti spomen na Božje velike dobrobiti i učiniti vjernike drukčijima od svih drugih religija; konačno, trebali bi se primati duhovno po vjeri i vezati primatelje za Crkvu, te ih opominjati na njihove obveze. U ovim i sličnim stvarima sakramenti u oba naroda nemaju razlike, premda su njihovi izvanjski znaci različiti. Zapravo, mi razlikujemo znakove, jer su naši postojaniji i trajniji, budući da se neće mijenjati sve do svršetka svijeta. Štoviše, naši svjedoče da su i bit i obećanje ispunjeni ili usavršeni u Kristu, jer su prijašnji označavali ono što se treba ispuniti. Naši su jednostavniji i manje zahtjevni, manje raskošni i manje uključeni u obrede. Oni pripadaju mnogobrojnom narodu koji je raspršen po svoj Zemlji. Budući da su izvrsniji i po Duhu Svetome potiču veću vjeru, daju veću puninu Duhu.

NAŠI SAKRAMENTI NADVISUJU STARE OPOZVANE SAKRAMENTE: Budući je Krist, pravi Mesija, sišao k nama i punina je milosti izlivena na novozavjetni narod, sakramenti Staroga zavjeta zasigurno su opozvani i nestali, a na njihovo su mjesto uspostavljeni novi. Umjesto Obrezanja ‒ Krštenje, dok je Večera Gospodnja zamijenila Pashalnu večeru i žrtve.

ŠTO ČINI SAKRAMENTE: Prijašnji su se sakramenti, kao i sada sastojali od Riječi, znakova i naznačenih stvari. Riječ Božja čini ih sakramentima, iako to prije nisu bili.

POSVEĆIVANJE SAKRAMENATA: Sakramente posvećuje Riječ, te pokazuje kako su posvećeni od onoga koji ih je ustanovio. Posvetiti nešto Bogu znači predati to na svetu uporabu, što znači uzeti ih iz uobičajene i svakodnevne primjene i odrediti za svetu uporabu. Jer znaci su sakramenata uzeti iz svakodnevne uporabe, izvanjske i vidljive stvari. U Krštenju je voda znak, a vidljivo pranje obavlja službenik, ali to je znamen nanovo rođenja i očišćenja od grijeha. Slično je i s Večerom Gospodnjom u kojoj su izvanjski znaci, kruh i vino po naravi i bez Božanskog ustanovljenja i svete uporabe, samo ono čime ih nazivamo i doživljavamo. Ali, kad im je dodana Riječ Božja, uz zazivanje Božjega imena i obnavljajući njihovo prvo ustanovljenje i posvećenje, tada su ti znaci posvećeni po Kristu. Kristovo prvotno ustanovljenje i posvećenje sakramenata trajno je i djelotvorno ostaje u Crkvi Božjoj, tako svi sudjeluju u sakramentima na način kako je uspostavio sam Krist na početku, te još uvijek i nadalje uživaju u prvom i svenadmašujućem posvećenju. Stoga se u proslavi sakramenata ponavljaju same Kristove Riječi.

ZNAMENI UZIMAJU IME STVARI KOJE OZNAČAVAJU: Iz Riječi Božje učimo da su ovi znaci ustanovljeni s drugom svrhom, a ne za običnu uporabu, stoga naučavamo da sada, u svojoj svetoj uporabi, uzimaju na sebe imena onoga što označavaju. Ne zovu se više vodom, kruhom ili vinom, nego obnovom ili pranjem u vodi, Tijelom i Krvlju Isusa Krista ili znacima sakramenata Tijela i Krvi Gospodinove. To ne znači da su se znaci promijenili u stvari koje označavaju ili prestali biti ono što su u svojoj naravi, jer tada ne bi bili sakramenti. Ako bi bili samo stvari koje označavaju, ne bi bili znameni.

SAKRAMENTALNO JEDINSTVO: Znameni primaju nazive stvari, jer su otajstveni znameni svetih stvari i jer su znameni što označavaju sakramentalno sjedinjeni, ili sjedinjeni ostvarenim značenjem po svrsi ili razlogom njihovog Ustanovitelja. Jer voda, kruh i vino nisu obične stvari, već sveto znamenje. Onaj koji je ustanovio krštenje vodom, nije ga ustanovio s namjerom i nakanom da vjernici budu samo poškropljeni vodom krštenja i Onaj koji je zapovjedio da se jede od kruha i pije od vina na Večeri, nije htio da vjerni samo primaju kruh i vino bez otajstva, kao što jedu kruh doma, nego da se duhovno sjedine s označenim stvarima i vjerom budu doista očišćeni od grijeha i budu Kristovi sudionici.

SLJEDBE: Ne podržavamo one koji posvećenje sakramenata pripisuju tko zna kakvoj formuli ili sili riječi koje izgovara posvećeni svećenik i ima nakanu posvećivanja i drugim stvarima, koje ni Krist, a ni apostoli nisu ostavili pismeno ili primjerom. Ne podržavamo niti nauku onih koji govore o sakramentima kao o običnim znacima, neposvećenima i nedjelotvornima. Niti se slažemo s onima koji zanemaruju vidljivo gledište sakramenata zbog nevidljivog kuta i vjeruju da su znaci suvišni, jer vjeruju kako već sada uživaju u samim stvarima, kako su naučavali mesalijanci.

NAZNAČENE STVARI NISU NITI ZATVORENE U SAKRAMENTE NITI VEZANE UZ NJIH: Ne podržavamo nauk onih koji naučavaju da su milost i obilježja vezana i uključena u znamene, tako da tko god izvanjski sudjeluje u njima, bez obzira kakvi oni bili, iznutra sudjeluju u milosti i naznačenim stvarima. U svakom slučaju, kao što ne vrednujemo sakramente po dostojnosti ili nedostojnosti službenika, tako ih ne vrednujemo po stanju onih koji ih primaju. Jer znamo da vrijednost sakramenata ovisi o vjeri i istinitosti i dobroti Božjoj. Jer, kao što Riječ Božja ostaje istinita Riječ Božja, u kojoj se, dok se propovijeda, ne ponavljaju samo gole riječi nego Bog nudi naznačene stvari objavljene u riječima istovremeno, ili čak i kad nevjerni i bezbožni čuju i razumiju riječi, ipak ne uživaju u naznačenim stvarima, jer ih ne primaju iz istinske vjere. Tako sakramenti koji se po riječi sastoje od znamenja i označene stvari, ostaju istiniti i pravi sakramenti, označavajući ne samo svete stvari, nego, po Božjoj ponudi, stvari imaju svoja značenja čak i kada ih nevjernici ne prihvaćaju. Ovo nije grješka Božja koju im On daje i nudi, nego pogrješka ljudi koji primaju bez vjere i bespravno, ali njihova nevjera ne umanjuje Božju vjernost: Rim 3, 3‒4.

SVRHA USTANOVLJENJA SAKRAMENATA: Budući je svrha ustanovljenja sakramenata već objašnjena i pokazano je što su sakramenti, ne trebamo ponavljati rečeno. Logično je da ćemo sada posebno govoriti o sakramentima Novoga naroda.

(Drugo helvetsko vjeroispovijedanje IX. poglavlje)

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.