woman lying on white sand beach

Kršćani, bikini i pravo na slobodu mišljenja i izražavanja

Ovih dana je na kršćanskom portalu Novi život objavljen tekst pod nazivom “Je li grijeh nositi bikini na plaži?”. Autor teksta je Matt Slick a portal Novi život je samo objavio tekst s napomenom: “Mišljenja iznesena u ovom članku su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Novizivot.net.”.

Nekoliko portala (Indeks, Novi list) objavilo je osvrte na navedeni članak, predstavljajući u njemu iznesene stavove kao općeniti kršćanski pogled na nošenje bikinija. Ne kriju namjeru da ismijavaju kršćane koji imaju, po njihovom mišljenju, skoro pa talibanski svjetonazor.

No, u članku kojeg je objavio Novi život ne iznosi se stav bilo koje kršćanske crkve već se radi o promišljanju autora. Novi život nije glasilo određene kršćanske denominacije te često objavljuje članke različitih autora, koji se u pojedinim mišljenjima i razilaze. Time zapravo žele svojim čitateljima ponuditi različite poglede na određena pitanja. Da, i kršćani po određenim pitanjima, mogu zauzeti različite stavove. Imaju, Bogom danom pravo na slobodu mišljenja i izražavanja. To dakako ne znači da je njihovo mišljenje sukladno doktrini i etici kršćanskog učenja. I oni koji nisu u pravu, imaju pravo na mišljenje. No, pojedinci koji teže za progresivnim idejama i navodnom tolerancijom, svima bi dopustili govoriti osim kršćanima. Kako netko reče “sačuvaj me Bože tolerancije tolerantnih”.

Inače, postoje pojedine kršćanske zajednice koje smatraju da su čak i nudističke plaže dopuštene. Vjerovali ili ne, postoje čak i crkve u koje nudisti dolaze potpuno goli. I vjerski službenik drži bogoslužje potpuno gol. Većina kršćana, uključujući i mene, smatra da je ovakva praksa neprikladna za plažu a posebno za crkvu, no to ne znači da ni oni ne smiju izraziti svoj stav i ponašati se sukladno istom. Kao što i drugi mogu smatrati da to nije u redu i da se ovakva praksa ne može opravdati kršćanskim moralom.

Koliko mi je poznato u Hrvatskoj nema niti jedne kršćanske crkve koja propisuje oblačenje kako žena tako i muškaraca za vrijeme kupanja. Oni koji su odgovorni za podučavanje kršćanskih vjernika biblijskim istinama mogu progovoriti općenito o moralu, čednosti i sl. Na savjesti je svakog vjernika kako će se ponašati, ne samo na plaži nego na bilo kojem drugom mjestu. No, crkva nije pozvana niti treba da propisuje dress code, osim u slučaju kada se radi o vjerskim prostorima. Ako se u restoran ili trgovinu ne može ući u kupaćim gaćicama, zašto bi nekome smetalo što crkva (ili neka druga vjerska zajednica) propisuje kako se treba ponašati u njihovom prostoru?

Za razliku od kršćanskih crkava koje po ovome pitanju oblačenja na plaži samo razmjenjuju mišljenja, u Islamu je npr, propisano i ovo pitanje. Tako npr. jedan od zagrebačkih imama, Mirza ef Mešić piše:

“Odlazak na more radi kupanja samo po sebi nije haram (grijeh, op. urednika), ali su haram javna kupališta bilo na moru, jezerima, rijekama ili bazenima, gdje se polugoli muškarci i polugole žene zajedno kupaju, miješaju odnosno međusobno druže. Na takvim mjestima vjernici i vjernice, koji se iskreno boje Allaha, dž.š., i odgovornosti na Sudnjem danu, nemaju šta raditi. Ako već idemo na more sa svojom obitelji, učinimo sve od sebe da pronađemo osamljeno mjesto, skriveno od pogleda drugih žena i muškaraca uz poštivanje šerijatskih propisa o odijevanju. Nezamislivo je da se kćerke skidaju pred svojim očevima ili braćom odnosno majke pred svojim sinovima i obratno i da se zajedno kupaju. Nezamislivo je da se muslimani slikaju na javnim plažama sa svojim ili tuđim ženama, okruženi haramom sa svih strana, i da svoje slike ili slike svoje djece stavljaju na Facebook. Čuvajmo svoj moral, čuvajmo svoj stid i uvijek budimo svjesni da nas Allah Uzvišeni gleda i kad nas nitko drugi ne vidi te da meleki sve bilježe.”

Dakle, za razliku od mišljenja pojedinih kršćana o odijevanju na plaži, islam je to pitanje uredio propisima. Postoji čak i tzv. šerijatski kupaći kostim za žene koji se naziva burkini.

Ne mislim da treba prozivati vjerske vođe islama zbog ovakvih stavova. Oni se i onako obraćaju svojim vjernicima, kao što se i kršćani, kada po ovome i sličnim pitanjima razmjenjuju mišljenja, obraćaju uglavnom kršćanima. Oni koji sebe ne doživljavaju vjernicima, njih nikakva vjerska mišljenja ili vjerski propisi i onako ne obvezuju. No, zanimljivo je da iako se na internetu može naći dosta članaka i video zapisa i islamskom odijevanju, nećemo pronaći na portalima koji su se potrudili ismijati članak Novog života, osvrt na islamske propise o odijevanju na plaži.

Portali koji su se osvrnuli na članak Novog života imaju pravo na to. No, i kada se prenose i komentiraju određeni stavovi, treba biti pošten i reći kako se radi o mišljenju određenog autora a ne o nekom općenitom stavu kršćana odnosno kršćanskih crkava.

Kršćani su svakako pozvani preispitivati sebe, bilo da su žene ili muškarci i truditi se da na svakom mjestu i u svakoj situaciji budu “svjetlo svijetu” te čuvaju svoje dostojanstvo i dostojanstvo drugih pa i na plaži. To je pitanje puno dublje od kupaćih gaćica i kupaćih kostima koji sami po sebi nisu grijeh.

Autor: Biskup Jasmin Milić

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.

Foto: Pexels

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Odgovori