Uz Protestantske crkve i Crkve reformacijske baštine vezuju se termini poput evangelici, evanđeoski ili evangelikali. Oni se odnose na pripadnike određene crkve ili određenih teoloških pravaca. U većini jezika imaju isto značenje (npr. engleski evangelical, njemački evangelische…), ali se koriste u različitom eklezijalnom, teološkom i povijesnom kontekstu. Korijen im je u grčkoj riječi evangelion  (εὐαγγέλιον) koju prevodimo kao evanđelje a označava dobru vijest, radosnu vijest.

Evangelici

Evangelici ili evangelik odnosno Evangelička za naziv crkve koristi se na ovim prostorima još od vremena reformacije. U vrijeme Austro-Ugarske ovaj se termin koristi kao dio službenog naziva za Evangeličku crkvu augsburške vjeroispovijesti (luterane, po reformatoru Martinu Lutheru) i Evangeličku crkvu helvetske vjeroispovijesti (reformirane, u narodu poznate i kao kalvini, po reformatoru Jeanu Calvinu).

U vrijeme protestantske reformacije, oni koji su prihvatili Lutherovu reformu naglašavali su da propovijedaju “evanđeosku istinu”. Luther je nazvao reformacijske crkve evangeličkim kako bi se protestanti razlikovali od rimokatolika u Njemačkoj. Time je jasno želio naglasiti što je imperativ crkve: propovijedanje evanđelja, vjerovanje u evanđeoske istine i življenje po evanđelju.

U Hrvatskoj se često ovaj termin povezuje samo s jednom crkvom koja je u narodu poznata i kao luteranska. No, osim Evangeličke crkve luteranske reformacije, u Hrvatskoj djeluje i Evangelička metodistička crkva. Registrirana je i Evangelička crkva Valdese (valdenzi, predreformacijski pokret. Prije rata uglavnom su bili pripadnici Talijani). koja, po našim saznanjima nema vjernika. Postoji crkva u Opatiji koja je nakon Drugog svjetskog rata bila u posjedu Evangeličke (luteranske) crkve.

Dakle, ovaj je naziv u povijesti bio sinonim za one crkve koje su bile vjerne evanđelju, kako u svome vjerovanju tako i u svome naviještanju. Zato je evangelička reformacija 16. stoljeća bila plodonosna i na našim prostorima jer su ljudi bili gladni i žedni evanđelja. Evangelici su bili evangelisti (ili evangelizatori) propovijedajući Božju riječ bez kompromisa, spremni i na svaku žrtvu pa i po cijenu vlastitog života. Među njima valja spomenuti Mihaela Starina koji je u 16. stoljeću u sedam godina djelovanja osnovao oko 120 protestantskih župa na prostoru Slavonije i Baranje.

Evanđeoski

Tijekom duhovnog buđenja u 18. i 19. stoljeću kao i zbog pojave liberalne teologije, nastaje novi val evanđeoskog pokreta u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Americi i sl., koji nije vezan za konkretnu crkvu već je obuhvatio različite protestantske denominacije. Evanđeoski kršćani naglašavali su evangelizaciju, autoritet Svetog Pisma, nužnost obraćenja, učeništva i posvećenog života. Velikani evanđeoskog pokreta ili buđenja bili su John i Charles Wesley, D.L. Moody, Charles Finney i drugi. Evanđeoski kršćani različitih denominacija okupljaju se 1846. godine u Evanđeosku alijansu.

Potkraj 60-ih godina prošlog stoljeća obnavlja se evanđeoski pokret pod vodstvom F.F. Brucea, Johna Stotta, Colina Browna i drugih. Pokret je iznjedrio značajne evangelizatore poput Billy Grahama.

Ovaj se pokret u našem jeziku uglavnom naziva evanđeoskim a pripadnici istoga evanđeoskim kršćanima.

Mnoge Crkve reformacijske baštine (baptisti, pentekostalci, bratske crkve i sl.) nazivaju sebe evanđeoskim crkvama smatrajući se dijelom evanđeoskog pokreta.

Krajem 80-ih godina prošlog stoljeća tadašnja Kristova pentekostna crkva promijenila je naziv u Evanđeoska crkva. Time je došlo do zbrke, posebice što se u prijevodu na npr. njemački jezik sticao dojam da se radi o luteranskoj crkvi. Iz toga razloga Evanđeoska crkva je promijenila naziv na Evanđeoska pentekostna crkva kako bi se mogla evidentirati u Evidenciji vjerskih zajednica 2003. godine. Time je zapravo željela naglasiti da pripada evanđeoskom pokretu a u isto vrijeme da eklezijalno pripada pentekostnim crkvama.

Evangelikali

U novije vrijeme, posebice u Americi javlja se nova skupina evanđeoskih kršćana koje nazivamo i evangelikalima. U 1980-ima i 90-ima evanđeoski pokret se jako proširio. Naime, došlo je do zajedništva među crkvama koje su već bile aktivne u evanđeoskim pokretima i savezima kao što su prezbiterijanske, baptističke i sl. (koje su zastupale reformiranu teologiju) s crkvama pentekostne tradicije ili pokreta svetosti. Ove dvije skupine bile su ljuti rivali, ali su udružile snage protiv percipirane sekularizacije američke kulture. Evangelikali različitih denominacija zalažu se za jači politički utjecaj što je nerijetko uzrokovalo i pomicanja granica od zdravog evangelizma ka fundamentalizmu koji je posebno izražen kod karizmatskih skupina. Zato se pojedine tradicionalne crkve u SAD koje teže obnovi zdravog evangelikalizma distanciraju od ovog novog vala evangelikalizma kojega promoviraju zagovaratelji teologije prosperiteta i sl. Evangelikalizam se u SAD usko povezao s Republikanskom strankom Sjedinjenih Država i s konzervativnom politikom u nizu drugih zemalja diljem svijeta, posebice u Brazilu i Nigeriji.

Biti evangelik ili evanđeoski kršćanin danas

Evanđeosko kršćanstvo, od vremena reformacije pa kroz svoj razvoj u povijesti oduvijek je pozivalo na povratak evanđelju, evanđeoskim vrijednostima i naviještanju evanđeoske istine. Obnavljao se u kriznim trenutcima za, uglavnom protestantske crkve i Crkve reformacijske baštine, kada su bile suočene s različitim izazovima relativizacije kršćanskog učenja i prakse.

Iako se donedavno smatralo kako su liberalnom teologijom i praksom zahvaćene samo pojedine tradicionalne protestantske crkve, luteranske, anglikanske, prezbiterijanske i sl., taj se trend sve više širi i među pojedinim Crkvama reformacijske baštine (baptisti, pentekostalci i sl.). Kada je Hrvatska u pitanju, upravo pojedini obrazovani teolozi iz Crkava reformacijske baštine zagovaraju “progresivne” teološke i moralne stavove.

I dok se mnoge tradicionalne protestantske crkve sve više vraćaju izvornom reformacijskom učenju kao što su anglikanske crkve udružene u GAFCON ili Metodističke u Global Methodist Church, s druge strane pojedine Crkve reformacijske baštine kreću putem liberalizma.

Iako neke liberalne crkve, pa i u Hrvatskoj nose naziv Evangelička, on se u svome nastajanju i obnavljanju uvijek odnosio na povratak evanđelju, suprotstavljanju krivoj kršćanskoj nauci i praski a kasnije suprotstavljanju liberalizmu kako u teološkom tako u i u etičko-moralnom smislu.

Onaj tko sebe naziva evangelikom ili evanđeoskim kršćaninom na sebe uzima i odgovornost da bude autentičan svjedok evanđelja u današnjem vremenu. Biti evangelik ili evanđeoski kršćanin ne znači nužno biti dio crkve koja nosi takav naziv, već označava vjernika koji doista svoje vjerovanje i praksu temelji na evanđelju, odnosno na cjelovitom Svetom Pismu. Stoga je vrijeme da se iznova otkrije ljepota evangeličkog ili evanđeoskog kršćanstva koje nas poziva na vjerovanje evanđelju, naviještanje evanđelja i djelatnog življenja evanđelja u svijetu.

Autor: Biskup Jasmin Milić

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.