Nadbiskup Canterburyja 2. kolovoza 2022., na Lambethskoj konferenciji, napisao je pismo svim biskupima Anglikanske zajednice uoči rasprave o ljudskom dostojanstvu na konferenciji u Lambethu:
Drage sestre i braćo u Kristu,
Kako se konferencija u Lambethu nastavlja, zahvaljujem Bogu za naše zajedničko vrijeme, online i osobno, i ponovno izražavam svoju tugu što ne sudjeluju svi anglikanski biskupi i njihovi supružnici. Iznad svega, osjećam da ovo okupljanje potvrđuje da pripadamo jedni drugima u Isusu Kristu i da smo kao anglikanci pozvani dijeliti Njegovu Radosnu vijest sa svijetom u potrebi; u širokoj raznolikosti kultura i konteksta. Neka nas Sveti Duh Božji nadahne i osnaži da dijelimo Kristovu ljubav sa svima onima kojima smo pozvani služiti u izazovnim godinama koje dolaze.
Htio sam vam napisati ovo pismo kako bih svima nama mogao razjasniti dvije stvari. S obzirom na duboke razlike koje postoje unutar Zajedništva oko istospolnih brakova i ljudske seksualnosti, smatrao sam da je važno napomenuti o čemu je riječ. Pišem vam stoga kako bih potvrdio da valjanost rezolucije 1.10 donesene na Lambethskoj konferenciji 1998. nije upitna i da cijela rezolucija još uvijek stoji. Doista, “Poziv na ljudsko dostojanstvo” je jasno pokazao da je to slučaj, jer se rezolucija citira tri puta u paragrafu 2.3.
Poziv navodi da mnoge provincije – a mislim da trebamo priznati da je to većina – i dalje potvrđuju da istospolni brak nije dopušten. Poziv također navodi da su druge provincije, nakon pažljivog teološkog promišljanja i procesa prihvaćanja, blagoslovile i pozdravile istospolnu zajednicu/brak.
Na taj način Poziv iznosi današnju stvarnost života u Zajedništvu. U rezoluciji 1.10 iz 1998. nema spomena o sankcijama ili isključenju, ali mnogo se spominje pastoralna skrb. Imamo pluralizam stavova. Kao što Lambeth 1.10 također kaže: “sve krštene, vjerujuće i vjerne osobe, bez obzira na spolnu orijentaciju, punopravne su dionice Tijela Kristova” i treba ih prihvatiti, brinuti se i postupati prema njima s poštovanjem (I.10, 1998).
Ono što je također jasno jest da sam Lambeth 1.10 nastavlja biti izvor boli, tjeskobe i sukoba među nama. To je bilo vrlo jasno tijekom ove Lambethske konferencije. To je također dio trenutne stvarnosti našeg Zajedništva. Pomiriti se jedni s drugima na temelju takvih podjela nije nešto što možemo postići samostalno. Zato, dok nastavljamo razmišljati o 1. Petrovoj poslanici, molim vas da svoj pogled usmjerimo prema Kristu koji jedini ima silu izmiriti nas s Bogom i jedne s drugima.
Naravno, nakon Konferencije imamo još mnogo toga za promisliti i svima ću vam ponovno pisati nakon što budem imao priliku za daljnje promišljanje. Za sada, po ovom pitanju oko kojeg smo tako podijeljeni, želim ponoviti rečenicu iz Poziva: “Kao biskupi ostajemo predani osluškivanju i zajedničkom hodu u najvećoj mogućoj mjeri, unatoč našem dubokom neslaganju oko ovih pitanja.”
Obilujmo ljubavlju prema svima, jer naša braća i sestre nisu naši neprijatelji. Prije svega usredotočimo se na šira pitanja – o kojima smo energično raspravljali – da budemo Božja Crkva za Božji svijet, služeći s poniznošću i milošću i donoseći slavu Onome koji je umro za nas dok smo još bili grešnici (Rimljanima 5,8).
Vaš brat u Kristu,
Justin
Izvor teksta i fotografije: http://www.archbishopofcanterbury.org