Sveti Augustin izrekao je mnoge predivne misli u svojim djelima. Evo nekoliko:

Sveti Augustin: Izbor iz misli

Bogu je više stalo da nam podari svoje blagoslove nego nama da ih primamo.
Upravo u ovom trenutku mogu, ako želim, postati Božji prijatelj.
Ima nešto u poniznosti što čudesno uzvisuje srce.
Svladaj sebe i svijet će biti pod tvojim nogama.

Visoko su nebesa i nisko je zemlja. Milost silazi kad molitva uzlazi jer Bog čuje taj čovjekov glas.
Kad bi nam Bog bio shvatljiv, ne bi bio Bog.

Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.
Bilo što da pripovijedaš, čini to tako da onaj komu govoriš slušajući – vjeruje, vjerujući – nada se i nadajući se – ljubi.

Vidi i ovo: Molitva Svetog Augustina

Prema Bogu ne idemo hodajući, nego ljubeći.
Molitva? Ključ za Nebo.

Kada u Crkvi ne bi bilo oproštenja grijeha, ne bi postojala ni nada u vječni život i vječno oslobođenje. Zahvalimo Bogu što je Crkvi dao takav dar.
Onaj tko zna kako dobro moliti, zna dobro živjeti.

Povjeri prošlost Božjoj milosti, sadašnjost Njegovoj ljubavi, a budućnost Njegovoj providnosti.
Bog se počovječio, da se čovjek može pobožanstveniti.

Bože, od tebe se odvojiti znači pasti. K tebi se prikloniti znači ustati. U tebi ostati znači imati siguran oslonac.
Tijelo umire kad se odvoji od duše, a duša umire kad se odvoji od Boga.

Želiš li da tvoja molitva k Bogu uzleti? Podaj joj onda ova dva krila – post i milostinju.
Ovo je naša životna zadaća: radom i molitvom napredovati u milosti Božjoj dok ne postignemo onaj stupanj savršenosti u kojemu čista srca možemo gledati Boga.

U mjeri u kojoj ljubav u tebi raste, raste i tvoja ljepota, jer ljubav je ljepota duše.
Tko sam ne gori ljubavlju, ne može ljubavlju zapaliti drugoga.

Ne pričaj bližnjem o ljubavi: ljubite ga!
Ljudi putuju pa se dive visovima planina, divovskim valovima mora, dugim tokovima rijeka, širokim prostranstvu oceana, i kružnom pokretu zvijezda; a pored sebe prolaze i – ne čude se ničem.

Ako šutiš – šuti iz ljubavi; ako govoriš – govori iz ljubavi; ako opominješ – opominji iz ljubavi; ako opraštaš – opraštaj iz ljubavi.

Ti si Bog moj, tebi uzdišem danju i noću… Kasno sam te uzljubio, Ljepoto, tako stara i tako nova. A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću. Zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću. Prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za tobom. Okusio sam ga pa gladujem i žeđam. Dotaknuo si me i ja gorim za mirom tvojim.

Izvor: Bitno.net

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.