Teologija saveza je jedno od temeljnih učenja reformirane teologije. Ovo učenje naglašava cjelovitost Božje objave Starog i Novog zavjeta kao i plana spasenja.

Teologija saveza

Jedna od značajki Reformiranih crkava, jest njihovo gledište da je Biblija cjelovita, odnosno jedna cjelina. I Stari i Novi zavjet otkrivaju jedinstven Božji plan, koji se obično naziva Savezom ili Savezom milosti. Suština Saveza, kako se o tome govori kroz cijelu Bibliju, jest Božja izjava njegovom narodu: “Ja ću vam biti Bog, a vi ćete mi biti narod”. To nalazimo svugdje, od knjige Postanka pa do Otkrivenja (Post 17, 7-8; Jer 31, 33; 2 Kor 6,16; Otk 21, 3). To nije zamolba (“Želite li da ja budem vaš Bog?”) ili želja (“Ja bih želio postati vašim Bogom”), već potvrda onoga što će Bog učiniti zbog svoje naravi, jer je milostiv i milosrdan.

Vidi i ovo: Kako Bog čini savez s čovjekom?

Izgradnja Saveza sustavno se kreće od stvaranja, preko čovjekova pada, pa do iskupljenja (drugog izraza za spasenje) u kojemu Bog djeluje kako bi obnovio ono čega su se prvi muškarac i žena odrekli kada su sagriješili. Od prvih poglavlja Postanka veliki se plan spasenja postupno razvija: prvo kroz obitelj (Abraham), pa kroz narod (Mojsije i David), te na kraju upotpunjuje osobno u Isusu (njegovoj smrti i uskrsnuću) i nudi cijelome svijetu.

Ovakvim gledištem Reformirane su crkve uvijek naglašavale da Stari zavjet nije samo židovska knjiga koja obiluje zanimljivim zapisima zbivanja iz prošlosti i proročanstvima o budućem židovskom kraljevstvu. Naprotiv, u pitanju je ranije utvrđivanje iste istine koju kasnije nalazimo u Novome zavjetu. Isus nije počeo od početka. On je samo doveo do potpunog ostvarenja ono što je već bilo uspostavljeno pod Abrahamom i Mojsijem.

Vidi i ovo: Što nam Kristovo rodoslovlje govori o Božjem savezu?

Ovakve ključne teme poput spasenja samo milošću, neophodnosti krvnog izmirenja te Crkve kao zajednice izbavljenih ljudi (uključujući njihovu djecu) samo su starozavjetni koncepti koji su se u potpunosti ostvarili u liku i djelu Krista. (Novozavjetna knjiga Hebrejima studija je ove istine). Povlastice koje su došle nad Božju djecu pod ovim “prevelikim sjajem” novoga saveza (2 Kor 3, 7-18) bile su samo sjena u Starom zavjetu.

Pa ako je služba Zakona koji ubija, koje je u kamenje urezana slovima, bila dana s tolikim sjajem… kako neće služba Duha biti u većem sjaju? A Gospodin je Duh. Gdje je Duh Gospodnji, odnje je sloboda. (2 Kor 3, 7.17).

Stephen Smallman

Preuzeto iz: Stephen Smallman, Što je Reformirana crkva? Osijek: Kršćanski centar Dobroga Pastira, 2010., str. 18-19.

Napomena: Nasuprot reformiranom učenju o Savezu (ili federalnom savezu) koje smatra da je Bog oduvijek imao samo jedan narod, a danas je taj narod Crkva,  jest učenje koje se naziva dispenzacionalizam, odnosno učenje o razlici između saveza kojega je Bog sklopio s Izraelom te s Crkvom. Tako po učenju dispenzacionalista postoje dva Božja naroda i danas: Izrael i Crkva. 

IMATE BLAGOSLOV PRATEĆI OVU STRANICU? ŽELITE POMOĆI NJEZINO DJELOVANJE?

Ovu stranicu njezini urednici i suradnici uređuju volonterski. Cilj nam je da se Božja riječ na ovaj način naviješta. Ukoliko želite financijski sudjelovati i vi u ovoj evanđeoskoj misiji, vaše, i najmanje priloge možete uplatiti putem pay pal usluge na ovome linku ili uplatom na žiroračun: KC “Dobroga pastira”, Franje Markovića 7, Osijek. IBAN:HR0824850031100235448 s naznakom: Donacija za Horizonte vjere. Za sva pitanja možete nas kontaktirati putem e-mail adrese: ipaprkc@gmail.com