Vlačić je došao u Wittenberg 1541. g., kao student, na magistarske studije teologije. Život mladog Matije bio je vezan za sobu, školu i crkvu. Potpuno se predao ozbiljnom istraživanju i akademskom radu. Vlačić je u Wittenbergu postao poznat kao usamljen mladić koji je uvijek bio ljubazan i spreman pomoći svojim kolegama.
U svom autobiografskom djelu Apologia Vlačić je opisao što se dogodilo kada se, usred osobne krize, sreo licem u lice s Lutherom:
Pri koncu moje treće godine, kada sam živio kod g. Friedricha Backofena u Wittenbergu, koji je tada bio đakon u crkvi, zlo me je zahvatilo i bio sam siguran da ću uskoro umrijeti. On je primijetio da zbog moje unutarnje krize uopće nisam mogao učiti. Zahtijevao je da mu otvorim srce i nije me ostavio na miru dok mu nisam rekao u čemu je problem. Tada me je učvrstio savjetom i molitvom te je uspio nagovoriti doktora Pomeranusa [dr. Johannes Bugenhagen (1485.-1558.), koji je bio svećenik u gradu i profesor na wittenberškom sveučilištu] da me vodi kod doktora Martina Luthera. On me je tješio kroz svoje iskustvo kao i iz Svetog pisma, i kada su se članovi crkvene općine [wittenberške crkve svete Marije] molili za mene, muke je iz dana u dan bilo sve manje, tako da sam se poslije godinu dana ponovno dobro osjećao (Vlačić, Apologia, 1549.).
Kada je mladi Vlačić imao ovaj susret s Lutherom, već je tri godine bio u Wittenbergu, daleko od svoje voljene Istre, studirajući njemački i navikavajući se na potpuno drugačiju klimu i kulturu. Imao je mnogo sumnji u vezi novoprihvaćene luteranske vjere i pošto nije dijelio svoje teškoće ni sa kim, polako se počeo razočaravati. Duboko se borio protiv osjećaja vlastite grješnosti, i postao depresivan imajući čak i misli o samoubojstvu. Mislio je da je Bog ljut na njega radi njegovog grijeha. Susret s Bogom kroz koji je Vlačić prošao usred svojih muka podsjeća na Lutherovo osobno iskustvo.
Vlačić kaže da je stalno razmišljao o smrti i osjećao je Božji gnjev prema sebi. Istovremeno je iskusio moć đavla u svom životu. U takvom stanju se susreo s Lutherom, u kome je prepoznao čovjeka poput sebe, s ljudskim sumnjama i nesigurnošću, skroz drugačijeg nego što je izgledao na propovjedaonici ili u učionici. U Lutheru je Vlačić vidio jednostavnost vjere i želju da pomogne drugima, pružio mu je primjer pravog dušobrižništva. Vlačić se poslije toga susreta osjećao sve sigurnijim u sebe. Iako se kroz utjehu osjećao slobodnim i osnaženim, Vlačić se kroz cijelu svoju teološku karijeru redovito vraćao temi ljudske grješne prirode, prerađujući svoje razumijevanje o doktrini grijeha.
Kasnije je Vlačić rekao da ga je osobni razgovor s Lutherom potpuno promijenio: za njega je to bilo možda presudno iskustvo. Luther je također veoma pozitivno pisao o Vlačiću u jednoj preporuci za njega iz 1543. g.: «Čovjek koji mi je dobro poznat i velike vjere» (Preger, 1964, 1: 24).
Godine 1544. Vlačić je dobio profesuru hebrejskog jezika na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Wittenbergu.
Godinu dana kasnije, u studenom 1545. oženio se, a činjenica da je Luther prisustvovao njegovom vjenčanju, mnogo mu je značila: kroz to je dobio priznanje i poštovanje. Od tog trenutka Vlačić je osjećao da je pod zaštitom najvažnijeg čovjeka u gradu. Na nesreću, Luther je samo četiri mjeseca nakon Vlačićeve svadbe umro i to 25. veljače 1546. Osam dana nakon Lutherove smrti Vlačić je magistrirao kao najbolji student razreda s 39 studenata.
Početkom 1549. g. Vlačić je počeo izdavati Lutherova djela s ciljem da se njegovo teološko nasljeđe sačuva. Drugi razlog za tiskanje Lutherovih djela bio je poricanje Vlačićevih teoloških protivnika.
Vlačić je surađivao s Johannesom Aurifaberom (1519.-1575.) na izdavanju Lutherovih sabranih djela u Jeni (istovremeno su to drugi radili i u Wittenbergu). Osim toga, on je tiskao pregled Lutherovog učenja o grijehu u dva toma. Prvi tom bio je objavljen 1560., a drugi 1574., godinu dana prije Vlačićeve smrti.
Vlačić je pokušavao ostati vjeran onome što je razumio kao Lutherov konstantan naglasak na grješnu prirodu čovjeka. Činjenica da je Vlačić toliko često citirao Luthera u svojim teološkim radovima pokazuje da je htio postići legitimiranje svoje teologije. Međutim, uzevši u obzir da je također tiskao neka Lutherova djela i da se toliko snažno borio protiv onih koji su se, po njemu, udaljili od Lutherovog razumijevanja (posebno što se tiče grijeha i slobodne volje), ukazuje na to da je Vlačić htio ostati vjeran svom osobnom interpretiranju Luthera.
Preuzeto sa: flacius.info (Autori projekta: Dr. Luka Ilić, Tullio Vorano)
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.