Evangelička tradicija žetvene zahvale

Svake godine s početkom jeseni, zadnje nedjelje u rujnu ili prve u listopadu se u protestantskim te određenim  crkvama reformacijske baštine u Europi a osobito u Njemačkoj održava:  Nedjelja Žetvene zahvalnosti (Erntendank Sonntag).

Tom prigodom održavaju se posebna nedjeljna bogoslužja na kojima se crkvene prostorije, a posebno prednji dio oko Stola Gospodnjega , oltara i  propovjedaonice, ukrašavaju i kite plodovima iz prirode: bundevama, grožđem, kukuruzom, jabukama, cvijećem itd.  Tematski se čitaju biblijski tekstovi, pjevaju pjesme te se propovijeda na  temu zahvalnosti i Božje dobrobiti.

Nakon bogoslužja najčešće slijedi zajednički objed i druženje vjernika prema uzoru na jednu od  najstarijih tradicija Crkve tzv. gozbama ljubavi ili „agapama” .

Ovaj običaj se osobito ukorijenio u crkvama proizašlima iz reformacije, nakon što je crkveni kalendar protestantskih crkava  „pročišćen” od blagdana i spomendana raznoraznim svecima, i sl. tako da su se uz nedjelje zadržali pet temeljnih kršćanskih blagdana: rođenja (Božić), muke (Veliki petak), uskrsnuća (Uskrs), uzašašća (Uzašašće) Gospodinova , te rođenja Crkve ili izlića Duha Svetoga (Duhovi ili Pentekost).

Jesensko razdoblje  je već u biblijsko vrijeme bilo usmjereno prema velikom žetvenom blagdanu Sjenica (Sukott) u kojem je izraelska zajednica hodočastila u Jeruzalem . Tom prigodom su se prinosili plodovi i bilje koje je raslo u zemlji Izraelovoj, a nakon velikog progona iz Obećane zemlje se u sinagogama širom svijeta zahvaljivalo  za dobre vremenske prilike i za krov nad glavom. U nadi i molitvi za buduće blagostanje, židovski vjernici su se podsjećali na krhkost i prolaznost zemaljskog života te  potrebu da se „na vrijeme“ učine obaveze, da se pokupi žetva. Blagdana je vrlo radostan blagdan i nosi tri važna  elementa:

a) zahvalnost Bogu za žetvu i plodove prirode

b) zajedničko bogoslužje i objedovanje vjernika

c) prigodna simbolika u vidu ukrašavanja (kićenja) bogoslužnog prostora.

Identične vrijednosti i simbolika preuzete su u postreformacijskom razdoblju evangeličke zemaljske crkve u njemačkim zemljama te se je običaj postupni i  društveno ukorijenio, te bi se   nakon   žetvi i berbe, u nedjelju  nakon blagdana Sv.Mihaela arkanđela, održavala prvo  bogoslužja u crkvama sa svečanostima koja bi se nakon toga preselila u  za tu prigodu okićene seoske i gradske trgove. Ovdje bi se posluživala hrana i piće te priređivali mimohodi. Često bi na središnjem trgu bila  napravljena  velika kruna izrađena od zelenika i ljetnih plodova (Erntendankkröne).

U Hrvatskoj ovaj običaj donose njemački evangelici koji naseljavaju Slavoniju, Baranju i Srijem u drugoj polovici 19. stoljeća, ali se također može  naći i kod evangelika Čeha i Slovaka, te kasnije u tzv. slobodnim zajednicama poput baptista i pentekostalaca.

 Premda su žetvene zahvale  sve manje zastupljene među urbanim i novijim crkvenim pokretima, ovajk običaj se vrlo dobro može modificirati i kao „Nedjelja zahvalnosti” koncem rujna i početkom listopada -kao  prigoda da se i današnjim vjernicima prenese poruka zahvalnosti Bogu te međusobna kršćanska solidarnost. Običaj nosi važnu i aktualnu biblijsku alegoriju evangelizacije, Božje ljubavi  i ponovnog Kristova dolaska, te  bi se ovaj lijepi običaj trebao obnoviti i osuvremeniti u svrhu prenošenja  zahvalnosti, duhovne simbolike, međusobnog  poštovanja i obnove  povezanosti među vjernicima .

Autor: Vatroslav Župančić, predsjedavajući pastor Evangeličke Metodističke Crkve u Hrvatskoj

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Odgovori