Dragi u Kristu, ovdje prisutni kao i svi vi koji nas pratite ispred ekrana, neka je blagoslovljeno ime Gospodnje.

Ovim svečanim bogoslužjem obilježavamo 505. obljetnicu reformacije. Mi ćemo to učiniti nešto ranije, budući je Dan reformacije 31. 10., no cijela je ova godina a posebno mjesec listopad u duhu ove, za nas značajne obljetnice. Naša župa u Tordincima je prošle, 2021. godine obilježila i 470. obljetnicu njezina prvoga spomena. Nalazimo se dakle u najstarijoj hrvatskoj protestantskoj župi koja djeluje od samog vremena reformacije.

Važni naglasci reformacije su: Samo pismo, samo vjera, samo milost, samo Krist, Samo Bogu slava. U današnjoj propovijedi razmotrit ćemo ove važne istine.

Mi, pripadnici crkava reformacije, s osobitom pažnjom prilazimo Božjoj riječi jer je ona za nas vrhovno mjerilo i vrhovni autoritet vjere i prakse. Sola Scriptura – Samo pismo.

Naaman Sirijac

Današnje prvo čitanje u 2 Kraljevima 5, 14-17 govori nam o Naamanu sirijcu, koji je slika svih nas i naše ozbiljne nevolje pred Bogom. Naaman sirijac je bio, kaže nam Božja riječ, veliki vojskovođa, ugledan, poštovan od svoga naroda, vjerojatno mu ništa u životu nije nedostajalo, ni slave, ni časti, poštovanja ni materijalnog blagostanja. Na prvi pogled život kojemu se može zavidjeti. Međutim, postoji u tekstu jedan ALI, i taj ali nas upoznaje s ozbiljnim Naamanovim problemom: Ali, taj vrsni junak bio je gubav. U to vrijeme strašna, neizlječiva bolest koja je donosila izolaciju i odbačenost od društva i uglavnom smrt. Čast, ugled, slava, bogatstvo… sve postaje bezvrijedno kada je čovjek ozbiljno bolestan i zna da će umrijeti. Sve bi tada dao da ozdravi, da živi.

Na dvoru Naamanovu nalazila se jedna ropkinja, djevojka, izraelka koja je i u okolnostima ropstva, neprijateljima svoga naroda svjedočila pravoga Boga. Ona Naamanu govori o svome Bogu i o proroku Elizeju koji će ga upututi kako da se očisti od svoje bolesti, od svoje nevolje.

Naman je poslušao.  Krenuo je prema Elizeju, noseći mu svoje blago. Naaman želi kupiti ozdravljenje. No, dogodit će se milost Božja. Elizej ne traži blaga, on samo očekuje Naamanovu poslušnost. Siđi u rijeku Jordan, sedam puta se okupaj i bit ćeš čist. Naamanu je ovo bilo neshvaljivo pa čak i uvredljivo. Očekivao je drugačiji tretman. Pa za blago koje je donio, Elizej je samo trebao položiti ruku na njega, samo možda nešto izgovoriti ili ga pogledati da bi se dogodilo čudo. No, Bog po Elizeju od Naamana traži poslušnost i odaziv.

Nakon što se Naaman okupao u Jordanu sedam puta, dogodilo se čudo očišćenja i ozdravljenja. Tijelo mu je bilo kao u malog djeteta, kaže nam sveti tekst.

Biblija na više mjesta grijeh uspoređuje s gubom. Kao što guba uništava čovjeka i vodi ga u smrt, tako se u duhovnom smislu događa s čovjekom koji se ne čisti od grijeha. Svatko ima ovaj “ali”. Možemo biti bogati, uspješni, slavni, poštovani… ali, „svi su zgriješili…“ a „plaća za grijeh je smrt“.

Ovaj događaj Naamanovog ozdravljenja je slika pokajanja i oproštenja. Naša spremnost da poslušamo Božji glas, da se pokajemo za svoje grijehe i da se „okupamo“ na izvoru Božje milosti, dovest će do oproštenja i očišćenja.  Izvor Božje milosti uvijek nam je dostupan i k njemu trebamo dolaziti svakodnevno.  Za to nam ne treba ni zlata ni srebra, ni kuna ni eura već poslušno i ponizno srce.

„Ako priznajemo svoje grijeha, Bog je vjeran i pravedan… očistit će nas…“ Kaže nam Ivan.

Pokajanje je trajan proces. Kao što je potrebno da se svakoga dana okupamo, operemo, tako svakoga dana trebamo dolaziti na nepresušni izvor milosti Božje.

Naaman je trebao vjerovati: Sola fide – samo vjera, i primiti besplatnu milost: Sola Gratia – Samo milost.

Naaman nudi blago čovjeku Božjem, ali on ne prima. On želi dovesti Naamana do spoznaje zahvalnosti i služenja pravome Bogu. I Naaman se odlučuje odbaciti sve lažne bogove i služiti jedinome pravome Bogu koji se objavio narodu Izraela.

Zahvalni gubavac Samarijanac

Evanđelje u Luki 17, 11-19 nam govori o Desetorici gubavaca. Ova desetorica bila su izopćena iz zajednice, morali su ispred sebe vikati nečist, nečist kako bi upozorili druge da ih izbjegavaju. Na kraju čitamo o jednom gubavcu komu se naglašava njegova narodnost. Bio je Samarijanac. Vratit ćemo se njemu, ali recimo sada jednu važnu činjenicu. Samarijani su bili po mnogo čemu slični Izraelcima (slična religija, tora, hram, jezik) ali su ih Židovi smatrali neprijateljima i poganima. Nije li nam to poznato? Kada se slični, bliski narodi međusobno mrze do istrebljenja. No, sada, kada su u nevolji, tu se ne zna tko je tko. Jednostavno ih se naziva gubavcima. Grijeh nas vodi u izolaciju od Boga, u vječnu propast i tu nam ne pomaže ni naše bogatstvo, slava, čast niti naša etnička pripadnost, pa čak ni nominalna pripadnost crkvi. Svi smo u istoj duhovnoj bolesti.

Dok je, dakle Isus putovao prema Jeruzalemu, u jednom mjestu susreće desetoricu gubavaca koji mu vape:“ Učitelju, smiluj nam se!“. Za razliku do Naamana oni nemaju blaga. Nemaju ni srebra ni zlata kojim bi kupili svoje ozdravljenje. Oni jednostavno vape za milošću.

Isus ne polaže ruke na njih, ne moli nekakve molitve niti čini bilo koju drugu obrednu gestu. On od njih traži vjeru. „Idite, pokažite se svećenicima“. No, svećenicima se išlo kada je netko doista bio zdrav ili uvjeren da je ozdravio od gube. Dakle, oni su vjerom trebali prihvatiti riječ koja od Boga dolazi, da su zdravi. Poslušavši , kao što je to učinio i Naaman, na putu prema svećenicima, očistiše se.

Jedan od desetorice se vraća zahvaliti Kristu. Zahvaljujući njemu, on zagvaljuje Bogu za njegovo djelovanje.

Kada su ljudi u potrebi, znaju moliti usrdno, ponizno, obećavajući Bogu da će i katedralu ako treba izgraditi, ukoliko Bog odgovori na njihove molitve. No, nerijetko se dešava da ljudi, nakon odgovora na molitvu, zaborave Bogu zahvaliti na njegovim dobročinstvima, na njegovoj milosti. To se u ovome slučaju dogodilo kod devetorice, dok samo jedan daje hvalu Bogu. I taj jedan, kako smo već spomenuli, bio je Samarijanac.

Naman – Sirijac, zahvalni gubavac – Samarijanac. I jedan i drugi tuđinci, stranci, neprijatelji Izabranog Božjeg naroda. Kako nas Božja riječ uči važnu lekciju da Boga ne možemo ograničiti u njegovu djelovanju na naš narod, našu denominaciju, našu kulturu…  Bog nadilazi sve naše granice i zapravo nas često iznenađuje svojom naklonošću prema onima kojima, da se mi pitamo, Bog ne bi trebao biti naklonjen. Zato će nam apostol Pavao reći da u Kristu Isusu nema više Židova ni Grka, roba ni slobodnjaka, muško ni žensko, svi smo mi jedno u Kristu Isusu.

Dakle, Božju milost ne možemo niti kupiti niti je platiti. Na Božjoj milosti trebamo Bogu zahvaliti. I tu dolazimo do još jednog načela reformacije: Soli Deo gloria – Samo Bogu slava!

Ozdravljeni su odlazili svećenicima ne samo da ih on proglasi zdravima već i da prinesu žrtvu zahvalnicu odnosno janje. No, Samarijanac se vraća kako bi po Kristu zahvalio Bogu. Krist je pravi Bog i pravo žrtveno janje kojem treba zahvaljivati. Solus Christus – Samo Krist.

Na to upućuju i Isusove riječi: „Ne nađe li se ni jedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovog tuđinca?“

Milost Božja mijenja naše živote. Po pokajanju i oproštenju sve više spoznajemo Boga. To je posvjedočio Naaman. To svjedoči i Samarijanac. Naaman spoznaje Boga Izraelova a Samarijanac Boga u Kristu.

Zaključak

Čovjek je u nevolji grijeha. Grijeh vodi u vječnost bez Boga. Krist je došao biti jedan od nas kako bi nas po svojoj vlastitoj žrtvi pomirio s Bogom. Po njegovoj žrtvi, samo vjerom zadobivamo besplatnu Božju milost, i samo milost je ta po kojoj primamo oproštenje i spasenje za vječnost. Obnovljeni čovjek zahvaljuje Bogu za milost dajući samo Bogu slavu. On živi za Boga i svakodnevno svojim životom teži proslaviti Boga. To je proces posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina.

Neka nam Bog pomogne da naš krajnji i najviši cilj, kako nam to kaže Westminsterski katekizam, bude: „proslavljati Boga i radovati se u njemu zauvijek“.

Soli Deo gloria! – Samo Bogu slava!

Autor: Biskup Jasmin Milić

Propovijed održana na svečanom bogoslužju u Tordincima, 9. 10. 2022. povodom obilježavanja 505. obljetnice reformacije. Bogoslužje je uživo prenosila Hrvatska radio televizija na prvom programu od 10:00.

Bogoslužje i propovijed možete pogledati i poslušati na priloženom videu: