Govorio sam na više konferencija nego što mogu da zapamtim, a jedan od istaknutih momenata na ovim događanjima je potpisivanje knjige kada slušatelji dolaze do govornike konferencija, a oni im potpisuju svoje knjige. Ova potpisivanja su uistinu privilegija zato što omogućuju predavaču da uhvati djelić utjecaja koje su njegove riječi imale na ljude. Govorio sam sa profesorima, bakama, biznismenima…gotovo sa svakim koga možete zamisliti na tim potpisivanjima. Ponekad bi se dogodilo da mi djeca daju svoje crteže na kojima sam ja.

Koliko god ovo potpisivanje bilo divno, postoji jedan fenomen na koji se ne mogu u potpunosti naviknuti, a to je zahtjev da potpišem knjigu koju nisam osobno napisao – Bibliju. Rado to činim, ali ljudi koji žele da potpišem njihovu Bibliju često me pitaju koji je moj životni stih iz nje. Prvi put kad me netko pitao za takav stih, bio sam iznenađen. Pitao sam “a što je to životni stih?” Nikada nisam čuo za tu tradiciju u kojoj ljudi uzimaju jedan stih iz Biblije na kojem temelje svoj život. U svakom slučaju, odabrao sam Rimljanima 12, 12 prvi put kada su me pitali za “životni stih” tijekom potpisivanja knjige. Ovaj stih karakterizira jedan od Pavlovih glavnih sažetaka kršćanskog života. „U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!“ Kada razmišljam o tome što znači biti strpljiv u nevolji, biti postojan u molitvi i radovati se u nadi u ono što će tek doći, pada mi na pamet jedna osoba koja oživljava ovu trijadu vrlina više nego itko u povijesti. Govorim o najpoznatijem “pacijentu” svih vremena – Jobu. Ako je itko bio pozvan čvrsto se držati svoje vjere i biti odan Bogu usred teških okolnosti, bio je to Job.

Siguran sam da svi jako dobro znamo priču o Jobu. Počinje dajući nam kratak uvid u Nebo. Sotona provocira Boga i tvrdi s nekom uvrnutom razdraganošću da je ljudska rasa ustala protiv svog Stvoritelja i da više nije na Njegovoj strani. Gospodin odgovara Sotoni dajući primjer Joba, čovjeka koji ga još voli i nastavlja mu služiti. Ali Sotona daje protutvrdnju da Job služi Gospodinu samo zbog onoga što može dobiti od toga služenja, dakle iz koristoljublja. Gospodin odlučuje iskušati Joba kako bi dokazao da je tužitelj (Sotona) u krivu. Ono što slijedi je da je Sotona napao Joba više od bilo kojeg čovjeka u povijesti čovječanstva osim Isusa. Da stvar bude gora, Job se mora suočiti s trojicom prijatelja koji mu govore da pati zbog vlastitih grijeha. Međutim, Job strpljivo i opetovano tvrdi da je nevin, zahtijevajući da se zna razlog njegove velike patnje, jer je bio pravedan čovjek koji nikada nije učinio ništa loše da bi zaslužio toliku patnju. Job nije bio strpljiv u smislu da je mogao nabaciti plastični osmijeh na lice i fićukajući proći kroz svu svoju bijedu i bolest. Job je bio strpljiv jer je imao dvije stvari: ustrajnost i odbijao je proklinjati Boga. Job se svakako glasno bunio i postavljao Bogu mnoga pitanja. Ali za razliku od svojih “prijatelja”, Job je uvijek govorio pravedno o Bogu. (Job 42, 8) Nadalje, usred svoje patnje, Job je rekao ono što vjerujem da je jedna od najherojskih izjava koje je čovjek ikada izgovorio: On me ubit` može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam. (Job 13, 15 )

Pismo kaže da će pravednik živjeti od vjere, što ne znači vjerovati u nešto za što nismo sigurni da li je ispravno. To znači da će pravednik živjeti uzdajući se u Boga. Pavao sažima bit kršćanskog života kada kaže “Radujte se u svojoj nadi” jer je naša nada pouzdanje u budućnost koju Bog obećava svom narodu. Naša radost kao stranaca i došljaka u ovoj suznoj dolini proizlazi iz činjenice da je Bog pripremio mjesto za nas – bolji svijet koji će biti usavršen kada Krist ponovno dođe. Pavlova upotreba riječi “nada” stoga nije ekvivalentna onome kako mi danas koristimo taj izraz, odnosno kada govorimo o nesigurnim stvarima. On i drugi biblijski pisci govore o nadi koja je sigurna, koja vas nikada neće posramiti ili razočarati (Rim 5,5.) Novi zavjet govori o nadi kao sidru duše Heb 6,13-20. Zašto? Što je to što ga čini sigurnim? Odgovori su Božja čvrsta obećanja i demonstracija Njegove vjernosti u povijesti Izraela, u životima apostola, i najjasnije, u osobi i djelu Isusa Krista.

Job je imao malo radosti, ali još uvijek je postojao dio njegova duha koji se radovao usred sve te patnje. Na drugom mjestu kaže “Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati.” Znao je dakle da postoji Onaj koji će opravdati njegove molitve, tko bi ga obnovio jednog dana… Točno opravdanje koje je Job imao na umu predmet je nagađanja jer je on živio mnogo prije punine Božje objave u Isusu Kristu.

Ono što doista znamo je da je Job bio siguran u jedno, a to je da Bog neće dopustiti da njegova patnja i patnja budu njegovo posljednje poglavlje. Gunđao je u sadašnjosti, ali nikada nije gubio povjerenje u budućnost.

Autor: R.C. Sproul

Izvor: ligonier.org

Naslovna fotografija: Pexels

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.