Biblija sadrži mnoge priče o Božjim čudesnim djelima. U Svetom pismu vidimo nevjerojatna Božja čuda koja čini kako bi izbavio svoj narod. Vidimo kako Bog izbavlja izraelski narod razdvajajući Mrtvo more, čineći im tako da im bude dobro hodati po njemu kao po suhom. (Izlazak 14)

Vidimo kako Bog objavljuje svoje božanstvo pred Ilijom i prorocima Balovim spuštajući vatru s neba na zemlju (1 Kraljevima 18)
Vidimo kako Bog šalje veliku ribu da proguta Jonu tri dana i tri noći prije nego što ga ponovno ispljune. (Jona 1-4) Ali što je najvažnije, vidimo čudesnu službu Gospodina Isusa Krista, sina Božjeg. Ovo služenje kulminira Njegovim uskrsnućem od mrtvih i kasnijim uzašašćem kao bi sjeo s desne Ocu.

Čuda Svetoga pisma su djela Božja, a za spasenje njegova naroda. Svojim čudesima on vodi svoj narod spasenju. Čuda Svetoga pisma sadrže mnoge nevjerojatne i osebujne događaje koji se jako razlikuju od naših uobičajenih iskustava. U izvještaju o stvaranju u Postanku 1-3, zmija govori, navodeći Evu i Adama da zgriješe protiv Boga. Također čitamo o magarcu koji govori (Brojevi 22), volovske glave lebde (2 Kraljevima 6) djeca ubijaju divove (1 Sam 17) mnoga su zla poslana u Egipat (Izlazak 7-12), a Bog čudesno intervenira kako bi spriječio Abrahama da žrtvuje svoje sina (Postanak 22). Sve su ovo jedinstveni i dramatični događaji, različiti od svega što je zabilježeno bilo gdje drugdje. U tim pričama možemo vidjeti vidljivu prisutnost nadnaravnog svijeta u kojem su Bog, anđeli i demoni prisutni u životima Božjeg naroda. Svaki od njih je važan za razumijevanje drame spasenja dok Gospodin radi na otkupljenju svog naroda od grijeha i njegovih posljedica.

Međutim, mnogi su gledali ta čuda i jedinstvene događaje u Svetom pismu i tvrdili da je nemoguće da su istiniti. Liberalni znanstvenici i učenjaci Starog zavjeta poput Petera Ennsa, Waltera Brueggemanna i Gerharda von Rada, tvrdili su da su biblijske priče “mitske”, “mito-poetske” ili “mitopejske”. To znači da su one priče koje su bile pomiješane s istinom i fikcijom imale samo svrhu poučiti Izrael da je Bog Bog spasenja. Liberalni učenjaci tvrdili su da su mnoge priče iz Biblije slične drugim mitovima kao što su mitovi starog Istoka. Tvrdili su da su biblijske priče samo mitovi, na istoj razini kao i bogate bajke susjednih naroda. Zapravo je istina da je perspektiva ovih učenjaka bila u velikoj mjeri unaprijed određena davno prije nego što su došli do biblijskog teksta. I prije čitanja Biblije polaze od pretpostavke da su čuda nemoguća. Drugi, poput filozofa Davida Humea, svoju su nevjeru u čuda temeljili na vlastitom iskustvu. Pretpostavljao je da, budući da on sam nikada nije doživio ili svjedočio čudu, kao ni itko njemu blizak, da čuda jednostavno ne postoje. U oba ova primjera postoji odluka da se čuda kao takva odbace i prije nego što se dođe u dodir s tekstom Svetoga pisma.

U stvarnosti, priče iz Svetog pisma uopće nisu mitovi. Ovo su Bogom nadahnuta svjedočanstva onoga što se stvarno dogodilo. Kada Biblija kaže da je zmija progovorila, to stvarno znači da je zmija progovorila. Kad Biblija kaže da je Bog razdvojio Crveno more, to se stvarno dogodilo. Ovo nisu mitovi ni bajke. Bog je dao ove priče kao povijesne događaje koji svjedoče o Njegovim djelima spasenja. I baš zato što dolaze iz Božjeg nadahnuća, (“Božje ruke”) trebamo ih prepoznati kao nešto što ima inherentnu valjanost, za razliku od mitova okolnih zemalja. Umjesto da Bibliju promatramo iz konteksta poganskih mitova, trebali bismo shvatiti da su priče Svetog pisma istina čija su mitovi samo blijeda kopija. Biblija je Božja Sveta Riječ i stoga je također istinita.

Priznajemo, naravno, da je Bog nadahnuo mnoge žanrove Svetog pisma kao što su poezija, povijest, mudrosna literatura i proročanstva. Ponekad koristi poetski i metaforički jezik. Psalam 18, na primjer, govori o “temeljima zemlje” koji se tresu od “dima koji suklja iz Njegovih nosnica.” To očito ne znači da Bog zapravo posjeduje nosnice u fizičkom smislu. To je referenca na Božji gnjev protiv onih koji čine zlo Njegovom narodu. Važno je napomenuti da su poetski dijelovi vrlo jasno definirani, kao i povijesni. Kada vidimo čuda u Svetom pismu, ona su prikazana kao istinski stvarni povijesni događaji, pa ih stoga treba tako i shvatiti. Ponekad se čak i pjesnički jezik ispunjava u doslovnom smislu, kao što možemo svjedočiti u 22. psalmu, gdje se opisuje Kristova smrt – “Probodoše mi ruke i noge,” i “

Priznajemo, naravno, da je Bog nadahnuo mnoge žanrove Svetog pisma kao što su poezija, povijest, mudrosna literatura i proročanstva. Ponekad koristi poetski i metaforički jezik. Psalam 18, na primjer, govori o “temeljima zemlje” koji se tresu od “dima koji suklja iz Njegovih nosnica.” To očito ne znači da Bog zapravo posjeduje nosnice u fizičkom smislu. To je referenca na Božji gnjev protiv onih koji čine zlo Njegovom narodu. Važno je napomenuti da su poetski dijelovi vrlo jasno definirani, kao i povijesni. Kada vidimo čuda u Svetom pismu, ona su prikazana kao istinski stvarni povijesni događaji, pa ih stoga treba tako i shvatiti. Ponekad se čak i pjesnički jezik ispunjava u doslovnom smislu, kao što možemo svjedočiti u 22. psalmu, gdje se opisuje Kristova smrt – “Probodoše mi ruke i noge,” i “”. (Psalam 22, 17 i 19). Sveto pismo je nadahnuto i neprogresivno. Apostol Pavao piše u 2 Timoteju 3, 16, “Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti,” Cijelo je Pismo nadahnuto od Boga i kao takvo je bez greške i nepogrešivo.

Krist kaže u Ivanu 10,35 da se “Pismo ne može dokinuti.” To znači da se Biblija nikada ne može smatrati lažnom ili netočnom na bilo koji način. Štoviše, sam Krist spominje nekoliko priča iz Staroga zavjeta, čime naglašava njihovu povijesnost. U Mateju 12, 40, On aludira na Jonu koji je bio u utrobi velike ribe kako bi ukazao na način na koji će biti pokopan i ponovno ustati iz groba. Krist u Marku 12,26 govori o načinu na koji je Bog govorio Mojsiju iz nesagorive kupine. U svakoj od ovih priča Krist upućuje na čudesne događaje Starog zavjeta na izravan povijesni način.

Ono što iz svega ovoga trebamo shvatiti je da je sve što čitamo u svetim spisima istina. Nije važno koliko se to razlikuje od naših osobnih iskustava ili koliko nam fantastično zvuči. Biblija je Božja Sveta Riječ i stoga istinita. Ne sadrži mitove. Umjesto toga, to je izvanredna povijest svjedočenja Božjeg plana spasenja za njegov narod po Isusu Kristu.

Autor: Christopher Cleveland

Izvor: ligonier.org

Prijevod: AS

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.