Kršćanske crkve su podijeljene po pitanju anateme ili crkvenog prokletstva kao jedne od kazni prema vjernicima. One crkve koje su u prošlosti često posezale za anatemom, danas to ipak čine veoma rijetko, koristeći druge, manje teške disciplinske mjere. No, pogledajmo kako se npr. u Pravoslavnoj crkvi tumači ovo pitanje.
Grčki pojam „anathema“ sastoji se od dvije riječi: „ana“, što je prijedlog koji ukazuje pokret prema gore i „thema“ što znači odvojeni dio neke stvari. U vojnoj terminologiji, „thema“ je značila „odred“; u civilnoj upravi „thema“ je značila „provincija“. Mi trenutno koristimo riječ „tema“ koja je izvedena od „thema“ da označimo specifični predmet nekog pisanog ili intelektualnog rada.
„Anatema“ doslovno znači odvajanje od nečega. U Starom zavjetu ovaj izraz se koristio i za nešto što je odbačeno od nečega zbog grijeha i isto tako za nešto što je bilo posvećeno Bogu (hebrejski: herem[1]) .
U Novom Zavjetu, u poslanicama apostola Pavla ova riječ je jednom upotrijebljena u kombinaciji s riječju „maranatha“, što znači dolazak Gospodnji. Kombinacija ovih riječi znači odvajanje (od grešnog svijeta) do dolaska Gospodnjeg; drugim riječim – do predaje Njemu (1 Kor 16, 22).
Apostol Pavao koristi riječ „anatema“ na drugom mjestu bez dodavanja riječi „maranatha“ (Gal 1, 8-9). Ovdje je riječ „anatema“ objava protiv izvrtanja Kristovog Evanđelja koje je propovijedao Apostol[2], bez obzira tko ga izvrće, bio to sam Apostol ili čak anđeo s neba. U ovom istom izrazu također je navedeno: „neka sam Gospodin sudi“, jer tko drugi može suditi anđelima?
Sv. Ivan Apostol u Otkrivenju (22, 3) kaže da u Novom Jeruzalemu[3] neće biti više anateme; to se može razumjeti na dva načina, dajući riječi „anatema“ oba značenja: 1) da neće biti nikakve promjene suda Božjega jer će ovaj sud biti ostvaren; 2) da neći biti nikakvog posebnog posvećenja Bogu, jer će sve stvari biti Bogu posvećene, kao što će i Božja svjetlost osvjetljivati sve (Otk 21, 23).
U sabranim djelima apostolskim i općenito u Novom zavjetu Crkve Kristove, riječ „anatema“ znači potpuno odvajanje od Crkve. „Katolička[4] i apostolska Crkva anatemizira“, „neka on bude anatema“, „neka bude anatema“, znači potpuno otcjepljenje od Crkve. Dok se u slučajevima „odvajanja od (euharistijskog, sakramentalnog) zajedništva s Crkvom“, odnosno ekskomunikacije, i drugih epitimija[5] ili kazni koje se daju nekoj osobi, osoba ostaje član Crkve, bez obzira što joj je ograničeno sudjelovanje u posvetnoj milosti Crkve, oni koji su anatemizirani su u potpunosti otcjepljeni od nje sve dok se ne pokaju[6]. Shvaćajući da ona ne može učiniti ništa za njihovo spasenje, u njihovoj tvrdoglavosti i tvrdoći srca, zemaljska Crkva ih prepušta sudu Božjem. Ovaj sud je milosrdan prema onima koji su grešnici koji se kaju, ali je zastrašujuć prema tvrdoglavim neprijateljima Božjim. „Strašna je stvar pasti u ruke živoga Boga… jer Bog naš je oganj koji proždire“ (Heb 10, 31; 12, 29)
Anatema nije konačno prokletstvo: do smrti je moguće pokajati se. „Anatema“ je strašna, ne zbog toga što Crkva želi nekome zlo ili zbog toga što Bog zahtjeva njegovo prokletstvo. I Crkva i Bog žele da se svi spasimo. Ali strašno je stajati u Božjoj prisutnosti u stanju očvrsnutog zla: ništa se od Boga ne može sakriti.[7]
Sv. Ivan Šangajski
Izvor: orthodoxhr.wordpress.com
[1] I muslimani također imaju srodnu arapsku riječ „haram“ za nešto strogo zabranjeno.
[2] U kršćanskoj literaturi, riječ „Apostol“ kada stoji sama bez imena i pisana velikim početnim slovom, označava Pavla apostola.
[3] Carstvu Nebeskom nakon Sudnjeg dana.
[4] Pravoslavci svoju Crkvu također smatraju katoličkom, samo što slavenske Crkve, poput SPC, tu riječ prevode sa „saborna“, da ne bi došlo do brkanja s rimokatolicizmom.
[5] Pokora ili crkvena kazna.
[6] U staroj Crkvi su ekskomunicirani, u raznim stupnjevima izopćenja, mogli moliti pred crkvom, u stražnjem dijelu crkve s katekumenima u vrijeme službe riječi (prvog dijela mise), ili čak s vjernicima tijekom cijele Euharistije, samo što se nisu smjeli pričestiti, dok je s anatemiziranima je bio zabranjen čak i svjetovni kontakt.
[7] Anatema je slika budućeg pakla, odvojenosti od Boga; potpuno izopćujući grešnika od bilo kakvog kontakta s Crkvom, ona ga podsjeća na ozbiljnost njegovog stanja, tj, da je njegovim grijehom za njega pakao već započeo.
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.