Prethodni članak: Kristova imena – Krist
Kristova imena – Gospodin
Druga najčešća korištena titula za Isusa iz Novog zavjeta je “Gospodin”. Ta je titula formirala najstariji simbol vjere kršćanske zajednice: Iesous ho kyrios, “Isus je Gospodin”. Ovo ispovijedanje je u jezgri sukoba koji je rana crkva doživjela s rimskim vlastima. Od rimskih građana se tražilo da javno izgovore riječi Caesar kyrios, “Car je Gospodin”. Rani kršćani su bili duboko predani zapovijedi koju su primili od Krista i apostola da trebaju biti poslušni građanskim sudovima; trudili sus e da plaćaju poreze i poštuju državu. Ali jedna stvar koju nisu htjeli da čini jest da Cezaru pripišu čast koja je išla uz naziv gospodin.
Termin gospodin se u Novom zavjetu ne koristi uvijek na veličanstven način. Dapače, postoje tri zasebna značenja grčke riječi kyrios.
Riječ kyrios je najprije funkcionirala kao jednostavan, ljubazan oblik obraćanja, sličan engleskoj riječi ser (kao i u hrvatskom kada se nekome obraćamo sa gospodine, prim. prev.), Kada čitamo Novi zavjet i promatramo ljude koji se prvi put susreću s Isusom i obraćaju mu se “Gospodine”, ne smijemo odmah zaključiti da su imali duboko razumijevanje mjere Kristovog veličanstva. Možda su mu se jednostavno obraćali na ljubazan način….
Vidi i ovo: Apostolsko vjerovanje – Krist Gospodin
Drugi način na koji se termin kyrios koristi u Novom zavjetu podrazumijeva odnos prema robovlasniku, imućnom pojedincu koji ima dovoljno novca da kupi sluge. Sluga ili rob je bio doulos, a čovjek nije mogao da bude doulos ako nije pripadao kyriosu, gospodaru. Dakle, termin gospodar se koristio da označi one koji posjeduju robove. Apostol Pavao je tu titulu često koristio na način da sebe opiše kao doulosa Isusa Krista i usmjeravajući vjernike da o sebi razmišljaju u tome svjetlu. “Jer ste kupljeni skupo.” (1 Kor 6,20; 7, 23). Kada ispovjedimo da je Isus Gospodin, razumijemo da nas je Krist kupio žrtvujući se za nas i da nas prema tome posjeduje. Mi pripadamo njemu.
Treća i najviša upotreba termina kyrios u Novom zavjetu je imperijalna upotreba, koju je Car htio prisvojiti za sebe, stvarajući time velike probleme kršćanima. Naravno, netko može da izgovara tu titulu na pogrešan način, pretvarajući se da je upotrebljena na imperijalan način, zbog čega je Isus rekao: “Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene.” (Matej 15,8). Međutim, Novi zavjet nam kaže: ” I nitko ne može reći: ‘Gospodin Isus’ osim u Duhu Svetom” (1 Kor 12,3). Gotovo da nam se čini kako je ovo proturječno onome što je Isus rekao na kraju Propovijedi na gori:
“Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’” Matej 7, 21-23)
Zašto onda Sveto pismo kaže da nitko Isusa ne može nazvati Gospodinom, osim po Duhu Svetom? Neki kažu da je ta tvrdnja eliptična; drugim riječima, ono što je izostavljeno i moda se dodati jest da nitko ne može iskreno nazvati Isusa “Gospodinom”, osim ako mu nije dana sposobnost da to učini u Duhu Svetom. Drugi vjeruju da se to možda odnosi na progonstva koja su neki doživjeli zbog toga što su javno ispovjedili vjeru u Kristovo gospodstvo.
U svakom slučaju, pravo značenje titule “Gospodin” nalazi se u riječi koja se nalazi u Starom zavjetu. Kao što Krist ima mnogo titula u Novom zavjetu, tako i Bog ima mnogo titula u Starom zavjetu. Njegovo ime u Starom zavjetu je Jahve, što je prevedeno kao Gospodin; u nekim prijevodima Svetog pisma napisano je manjim fontom velikih slova “GOSPODIN”.
Kada vidimo “Gospodin” bez tih velikih slova manjeg fonta, onda je to prijevod jedne druge hebrejske riječi, Adonai, što je najveća titula koju su Židovi koristili za Boga u Starom zavjetu. Termin Adonai ima veze s Božjom apsolutnom suverenošću nad cijelim njegovim stvorenjem. Jedan primjer ta dva termina može se naći u psalmu 8: “Jahve, Gospode (Adonai) naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji, veličanstvom nebo natkriljuješ!” (Psalam 8,1). U Novom zavjetu čitamo Pavlov himan:
“Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ. I svaki će jezik priznati: ‘Isus Krist jest Gospodin!’ – na slavu Boga Oca. (Fil 2, 5-11).
Ime iznad svakog imena je zapravo titula koju Bog daje Isusu, titula iznad svake titule – Gospodin. On je Gospodin, Kyrios; On je Adonai na Slavu Boga Oca.
Autor: R.C. Sproul
Iz: R.C. Spoul, Uvod u sistematsku teologiju, BTŠ, Novi Sad, str. 140-142
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.