Imena Sotone koja nam otkrivaju njegov karakter

U Svetom je pismu za Sotonu upotrijebljen iznenađujući broj imena. Ona nam osiguravaju korisno polazište za istraživanje njegovih osobina. Za hebrejski um ime nije samo natpis; ono označuje karakter. Usprkos različitim imenima i stoljećima dugog perioda u kojem je Sveto pismo pisano, postoji uočljiva sličnost u načinu ka koji je taj veliki Neprijatelj promatran.

Sin Božji

Sotona ima jedan zapanjujući naziv koji je rijetko upotrijebljen, a koji je vezan za njegovo podrijetlo. On je u Jobu 1,6 uvršten među “sinove Božje”: “Jednoga dana dođu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan”. “Sinovi Božji se u Starom zavjetu uglavnom odnose na anđele. Ovdje nam je rečeno da, kada su sinovi Božji došli pred nebesko prijestolje, Sotona je bio jedan od njih. Ovo je doista tajanstven pojam. Zasad će nam biti dovoljno da ga shvatimo kao onoga koji upućuje na podrijetlo Sotone…

Sotona

Riječ “Sotona” znači “tužitelj ili “opadač”. To je hebrejska riječ, a grčki je obli diabolos, od koje nam dolazi hrvatska riječ đavao. “Tužitelj” je na prvi pogled zanimljivo značenje korijena riječi za onoga kojega smatramo ljudskim neprijateljem. Sotona je onaj koji nas optužuje pred Bogom i koji nastoji da ne budemo prihvaćeni. Ta je riječ upotrijebljena u Starom zavjetu i za ljude, u smislu kada optužuju nekoga pred nekim (1 Sam 29, 4; 1 Kr 11, 14) Na početku knjige o Jobu “Sotona” se javlja i kao Jobov tužitelj i kao njegov progonitelj.

Napasnik

Sotona je često nazivan “Napasnik” (Mt 4,3, 1 Sol 3,5), Značenje je očito. Napasnik nastoji ljude uvući u istu odvojenost od Boga koju je on svojevoljno odabrao za sebe. Kroz čitavu Bibliju nalazimo ga na tom djelu. Slučajevi Joba u Starom zavjetu i Isusa u Novom zavjetu najbolje ga prikazuju na tom djelu.

Zmaj i Zmija

Njegova spretnost i snaga kao napasnika najbolje je izražena u imenu “Stara zmija” (Otk 12,9) s olitim nagovještajem Postanka 3. Poistovjećivanje Sotone i zmije ili zmaja vrlo je često. To je jedan od ustaljenih načina shvaćanja duha zla širom Bliskog istoka: čudovišna zvjer koja hara, pustoši zemlju i proždire čovjeka. Ovo je vrlo jasno izraženo u Otkrivenju 12,3: “veliki zmaj plamene boje sa sedam glava i rogova. Na glavama mu sedam kruna”. Ivan je uočio čudovišnu apokaliptičku zvijer Danijelova proroštva (Dan 7,7 i dalje) i prikazuje kako je prastari neprijatelj Božji razoren (“plamene boje”), kaotični monstrum (“zmaj”) – sa savršenim brojem izražaja (“sedam glava”), goleme snage (“deset rogova”) i autoriteta širokog raspona (“na glava mu sedam kruna”).

Uništavatelj

Ovaj rušilački aspekt đavolskog karaktera prikazan je u imenu Apolion (Otk 9,11). Riječ doslovno znači “Uništavatelj”. Ovo nas ponovno vraća na Postanak 3, gdje grijeh i smrt dolaze na svijet kroz pad koji je prouzročio neprijatelj. To je razlog zašto ga Isus naziva “ubojica ljudi od početka” (Iv 8, 44). To ne znači da je Sotona potpuno slobodan da ubija.; on to može činiti jedino ako mu Bog to dopusti (Job 2,6). Ali to upućuje da to da Sotona tiranizira ljude strahom od smrti. On je ubojica zato što mu je to u srži i zato što to čini s užitkom.

Gospodar zračnog kraljevstva

Sotona je nazvan “Gospodar zračnog kraljevstva” (Ef 2,2), što je bio razlog da se neki pobožni ljudi usprotive zrakoplovstvu u njegovim najranijim danima. Međutim, to pretpostavlja kozmologiju različitu od naše. Mi obično razmišljamo o paklu kao o nečemu “dolje”. Naravno, ono nije geografska izjava nego vrijednosni sud. Od davnina se smatralo da je “bezdan” konačno odredište Sotone i njegovih anđela (Lk 8, 31; Otk 20,1), a da je zrak, prostor između zemlje i neba, područje njegove sadašnje aktivnosti. U Efežanima 6,12 vidimo da je on glava “Vrhovnika ovoga mračnog svijeta… zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima”. Simbolizam upućuje na to da Sotoni pripada neko mjesto “između”; on se pobunio i bio protjeran od trona Božjeg, ali u isto vrijeme on je suviše jak da bi se s njim uhvatilo u koštac. znatno moćniji od čovjeka… On ima sluge. To su vojske zlih duhova koje je povukao sa sobom s neba… On ima svjetske vođe… On nadgleda sile tame.

Belijar i Belzebul

Ima jedan zanimljiv ulomak u Levitskom zakonu 3, koji glasi: “Onaj tko se Boga boji i ljubi svoje bližnje, ne može biti ometan od duha zraka, Belijara”. Belijar je još jedno ime kojim je Pavao označio đavla u 2 Kor 6,15., koje je od dragocjena značenja, ali skriveno i sporno. Moguće je da je ono isto što i Belijal, često međuzavjetno ime za Sotonu, a znači “Bezvrijedni”- a to je vrlo vrijedna procjena. Isto je i s imenom “Belzebub” ili “Belzebul” (Mt 10,25; 12, 26; Lk 11, 15 itd). To može imati podrugljivo značenje “gospodar muha” ili “gospodar smrada” ali vjerojatno znači “gospodar prebivanja”… i to nam skreće pozornost na to kakva je Sotonska vlast u životu čovjeka kada jednom u njega uđe. On postaje gospodar prebivanja…

Knez ovoga svijeta

Ivan u svojoj prvoj poslanici kaže “da je sav svijet u vlasti (doslovno “u rukama”) Zloga (5,19), a Pavao ga naziva “bog ovoga svijeta” (2 Kor 4,4). Svi ti stihovi upućuju na isto, na ono što je bilo naglašeno za vrijeme Isusove kušnje. Sotona ima vrlo određen odnos prema ovome svijetu. Možda je to samo posljedica njegove pobune, a možda mu je u početku, prije njegova pada, Bog povjerio poseban zadatak da nadgleda svijet. Zar on nije po podrijetlu Božji anđeoski službenik na zemlji? I zar pravi knez nije buntovništvom postao knez otimač? Ovo ostaje puko razmišljanje ali može nositi jaku vezu između Sotone i našega svijeta i pomoći nam da razumijemo usklik u Otkrivenju nakon sotonskog pada s neba: “Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Đavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!” (Otk 12,12).

Zli

Nije čudo što je Sotona, buntovan kakav već jest, nazvan Antikristom, utjelovljenjem protivljenja našem Gospodu. U kasnom judaizmu bilo je mnogo špekulacija o tome u kakvom će se obliku Antikrist pojaviti. Ivan skraćuje duge diskusije tvrdeći da je rana gnostička hereza, o kojoj on raspravlja u svojoj prvoj poslanici, i sama jedna od manifestacija Antikrista, iako za to ne daje opširnije informacije (1 Iv 4,1 i dalje). Sotona je nezamjenljivi “neprijatelj” čovječanstva (Lk 10,19). On je “protivnik” (1 Pt 5,8), odlučan da nas vrati na svoj popis, a napose kada se drznemo da se obratimo “od tame ka svjetlu, od Sotonine vlasti k Bogu” (Dj 26,18). On nas želi srušiti,, i prići nam ili kao kralj životinja “kao ričući lav, tražeći koga da proždere” (1 Pt 5,8), ili lukavo, kao “anđeo svjetla” (2 Kor 11,14) tražeći koga da prevari. On je “pradavni “zli” (Mt 13,19, 38; 2 Sol 3,3). Najvjerojatniji prijevod Očenaša je “Izbavi nas od Zlog”… Izbavi nas ne samo do zla nego od svake kušnje koju nam Zli donosi.

Nazivi za Sotonu, velikog Tužitelja, daju nam uvid u njegov karakter. Mudar kao zmija, nasilan kao zmaj, grub kao lav, prijevaran kao anđeo svjetla, on je Uništavatelj, Neprijatelj,, ubojica ljudskih duša. On je knez otimač ovoga svijeta koji je pun njegovih rješenja; ali on je bezvrijedan, zao, Antikrist.

Autor: Michael Green

Iz knjige: Tko će pobediti, Krist ili Sotona?

Snimka zaslona: YouTube

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Odgovori