Da bismo razumjeli priču o Božiću, moramo se vratiti unatrag. Ne samo nekoliko tisuća godina unatrag, nego sve do početka, do naših praroditelja Adama i Eve. Bog ih je smjestio u bujni i savršeni Edenski vrt. Imali su sve što im je trebalo. Sve je bilo savršeno. Tada su zgriješili. Kao rezultat toga, Bog ih je prognao. Od ada su Adam i Eva živjeli pod prokletstvom. Ali dok je Bog izricao kaznu, grmeći s nebesa, On im je, istovremeno, dao i obećanje. Bog je Adamu dao obećanje o Sjemenu, Sjemenu koje će biti rođeno od žene. To Sjeme će ispraviti sve krivo u ispravno. Sastavit će sve što je slomljeno da bude cijelo. Ovo Sjeme će donijeti mir i sklad tamo gdje svađe i sukobi bjesne poput olujnog mora.
U Starom zavjetu, 3. poglavlje knjige Postanka govori o sukobu i neprijateljstvu. Adam i Eva, koji su doživjeli samo mir, sada će biti uhvaćeni u žestok sukob. Čak će i obrađivanje zemlje biti izazov. Ubod trnja bit će im stalni podsjetnik. Kako kažu pjesnici, priroda je crvena u zubima i pandžama. Čak će i obećano Sjeme sudjelovati u ovom sukobu, boreći se protiv Zmije, velikog razbojnika. Ali Postanak 3 obećava da će Sjeme nadvladati Zmiju, osiguravajući konačnu pobjedu, uvodeći jedan val mira za drugim. Međutim, proći će dosta vremena dok Sjeme ne dođe. Adam i Eva dobili su Kajina i Abela i nijedan od njih, pokazalo se, nije rodio Sjeme. Kad je Kajin ubio Abela, Bog je Adamu i Evi dao Šeta malu milost u vrlo problematičnom svijetu. Ali Šet nije bio Sjeme. Rodilo se više sinova. Generacije dolaze i odlaze. Tada se Abraham pojavio na pozornici svijeta. Bog je pozvao ovog čovjeka od davnina, da od njega i njegove žene, Sare, stvori veliku novu naciju, koja će biti svjetionik beznadnom i izgubljenom svijetu. Opet, Bog je ovom paru obećao Sjeme, sina. Mislili su da je to Izak, ali Izak je umro.
Ova se priča ponavljala iz generacije u generaciju, gradeći iščekivanje Onoga koji će doći i sve ispraviti, Onoga koji će donijeti mir. Čak su i udovica po imenu Naomi i njezina snaha udovica Ruta ušle u ovu priču. Bili su u u očajnim okolnostima. U antičkom svijetu nije bilo društvenih mreža koje bi pomogle takvim marginaliziranim ljudima. Bez muževa i sinova, bez prava i prihoda, udovice su živjele od obroka do obroka. Živjeli su na nitima nade. Zatim se pojavio Boaz i slijedi klasična priča o momku i djevojci. Boaz upoznaje Rutu i oni se vjenčaju. Nedugo zatim, taman kad je “zavjesa bila spremna pasti” u ovoj biblijskoj priči o Ruti, sjemenu, rodio se njezin sin. Sina koji će biti obnovitelj života, otkupitelj. Ali on je bio samo sjena Sjemena koje je trebalo doći. On također umire.
Sin rođen od Rute i Boaza zvao se Obed. Obed je imao sina po imenu Jišaja. Jišaj je imao mnogo sinova, a jedan od njih bio je pastir. Jednom je taj pastir zgrabio punu šaku kamenja i oborio džina. Suočio se s lavovima. Također je bio jako dobar glazbenik. Na iznenađenje svih – čak i njegova oca – ovaj Jišajev sin, pra-praunuk Boaza i Rute, bio je pomazan za kralja Izraela. Dok je David bio na prijestolju, Bog mu je dao još jedno obećanje. Ovo je bilo još jedno obećanje o sinu. Bog je rekao da će Davidov sin zauvijek biti kralj i da njegovom kraljevstvu nikada neće biti kraja. To je bilo Božje obećanje.
Ulomak iz knjige “Mir”: klasične božićne priče Stephena Nicholsa.
Izvor: www.ligonier.org
Naslovna fotografija: Shutterstock.com