Tema komunikacije u braku je teška, možda i nemoguća. To uključuje rad, bol, osjetljivost, strpljenje i veliku brigu. Komuniciranje je često težak zadatak, ali to je zadatak koji se mora izvršiti da bi brak bio potpun. Kada komunikacija posustaje, brak je u problemu. Kad ne uspije, brak je doslovno osuđen na propast.
Komunikacija je, prije svega, sredstvo spoznaje. U braku to jednostavno znači poznavanje dvoje ljudi. Cilj komunikacije je znanje – ne apstraktno, teoretsko, neosobno znanje, već osobno znanje, znanje intimnosti. U biblijskim kategorijama bit braka izražena je u intimnosti poznavanja i ljubavi.
Kada starozavjetni pisci opisuju spolni čin, uobičajeni izraz koji se koristi je oblik glagola “znati”. Čitamo da je Adam “upoznao” svoju ženu i ona je začela. Abraham je poznavao svoju ženu, itd. Što pisac pokušava prenijeti? Biblija ne pokušava sugerirati da se reprodukcija odvija sposobnošću prepoznavanja ili razlikovanja jedne osobe od druge. Kad čitamo da je Adam “poznavao” svoju ženu, to znači više od toga da su se formalno upoznali. Ni biblijski pisac nije samo pristojan kad koristi taj izraz. Bilo bi neuobičajeno za starozavjetnog pisca izbjegavati iskrenost u korist eufemizma. Ne, kada Stari zavjet govori o spolnom sjedinjenju u smislu znanja, to je zato što je znanje, u svakom smislu te riječi, u srcu braka. Biti poznat i još uvijek voljen jedan je od najviših ciljeva braka.
Mnogi od nas misle da nas ljudi ne bi voljeli da nas ljudi stvarno poznaju. Drugi misle da bismo im se možda svidjeli kad bi nas ljudi dovoljno dobro poznavali da nas razumiju. Većina nas vjerojatno osjeća pomalo oboje. Željeli bismo biti doista poznati – ali ostaje mučan strah da, ako smo poznati, nećemo biti voljeni.
Biti poznat i još uvijek voljen jedan je od najviših ciljeva braka.
Prije pada, Adam i Eva uživali su u svom životu u Edenu, “goli i nepostiđeni”. Nakon pada postali su svjesni svoje golotinje i posramljeni su se sakrili. U svojoj krivnji nisu htjeli da ih Bog vidi, pa su postali bjegunci od njegova pogleda. Ipak, u činu zapanjujuće milosti, Bog je osigurao odjeću za svoja posramljena stvorenja i prekrio njihovu golotinju. Ali želja za prvobitnim stanjem nagosti i nepostiđenosti ostala je kod Adama i Eve. Htjeli su sakriti svoju golotinju i svoju sramotu, ali su čeznuli za sigurnim mjestom gdje bi bili goli. Čeznuli su za mjestom gdje bi mogli skinuti odjeću i biti poznati bez straha. Bog je osigurao to mjesto u instituciji braka. Bog im je dao mjesto gdje su mogli imati “općenje”, što je, naravno, i sinonim za verbalnu komunikaciju.
Komunikacija uključuje neku vrstu ogoljenosti. U nekim situacijama golotinja može biti vrlo neugodna. U drugim prilikama može biti iznimno uzbudljiva. Tako je i s komunikacijom. Kada se komunikacija u braku odvija na pravilan način, ona donosi neizrecivo zadovoljstvo. Kad ne uspije, rezultat je da se dvoje ljudi vraća u skrivanje.
Biti poznat od Boga najviši je cilj ljudskog postojanja. Znati da Bog zna sve o meni, a ipak me voli, doista je moja krajnja utjeha. Kakva je utjeha znati da Bogu ne mogu zamazati oči – nema smisla ikad pokušavati. Ljudska institucija braka trebala bi odražavati tu utjehu. Što smo više sposobni otkriti se svojim životnim partnerima i još uvijek biti voljeni, to smo više sposobni razumjeti što je zapravo odnos s Bogom. Najveća utjeha koju imam na ovom svijetu je spoznaja da me moja žena poznaje bolje od bilo koje osobe na ovom planetu i – pogodite što? – voli me.
Autor: R.C. Sproul
Izvor: ligonier.org