Krajnje je nerazumno ako zbog jednog dana provedenog u dobrom raspoloženju očekujete da će cijela godina biti takva. Takvo mišljenje ne samo da je nerazumno, već je i posljedica đavolskog utjecaja, prema kojem se, očito, u stvarima našeg života ne bismo trebali oslanjati na vlastitu revnost i sklonosti, nego na vremenska razdoblja. Neće ti cijela godina biti sretna ako se prvi dan njezin napiješ, nego ako prvi i svaki drugi dan budeš vršio volju Božju. Dan nije loš ili dobar po svojoj prirodi – jer jedan dan se ni po čemu ne razlikuje – već po našoj marljivosti ili nemarnosti. Ako si činio pravdu, dan vam je dobar; ako si zgriješio, onda je to loš i opterećen kaznom. Ako budeš tako razmišljao i postupao u skladu s tim, čineći molitve i dajući milostinju svaki dan, onda će ti cijela godina biti sretna. Ali ako ne mariš za vrline i ako očekuješ radost za svoju dušu ovisno o prvom danu mjeseca i brojanju dana, bit ćeš lišen svakog dobra.

Budući da je svjestan toga i nastojeći nas odvojiti od napora kreposti i ugušiti žar naše duše, đavao je naučio ljude povezivati ​​sreću ili nesreću s danima. Tko vjeruje da su neki dani sretni, a neki nesretni, tog nesretnog dana neće brinuti za dobra djela, misleći da će sav njegov trud ostati uzaludan i beskoristan zbog (kobnosti) dana. A opet, neće prihvatiti takva djela ni u sretnim danima, misleći da mu zbog dobre naravi samog dana njegova lijenost neće nimalo naškoditi. Tako će izgubiti svoje spasenje i u jednom i u drugom slučaju, i, smatrajući svoj trud ponekad beskorisnim, a ponekad suvišnim, provest će svoj život u lijenosti i porocima.

Znajući to, trebali bismo izbjegavati đavolske zamke, izbaciti takve misli iz glave i ne obazirati se na dane tj. da ga jedan dan mrzimo, a drugi dan volimo. Lukavi zloduh ne napada nas ovako samo zato da nas gurne u raskalašenost, nego da ujedno okleveta Božje stvorenje, a dušu uroni u bezbrižnost i bezbožnost. Moramo se toga kloniti i jasno znati da ništa nije zlo osim grijeha i da ništa nije dobro osim vrline i ugađanja Bogu. Radost ne dolazi od pijanstva, nego od duhovne molitve, ne dolazi od vina, nego od poučnog govora. Vino izaziva oluju, a riječi šutnju; vino pravi buku, a riječ zaustavlja metež; vino pomračuje um, a riječ ga prosvjetljuje i kada je pomračen; vino donosi očaj (tjeskobu, depresiju) i tamo gdje ga nije bilo, a riječ ga proganja i tamo gdje ga je bilo. Ništa ne vodi sreći i radosti kao istine vjere (lit. Dogme filozofije): prezir prema sadašnjosti, iščekivanje budućnosti i ne smatranje ničega ljudskog trajnim – ni bogatstva, ni moći, ni časti, ni poštovanja . Ako si poučen ovoj mudrosti, onda te neće mučiti zavist kada vidiš bogataša, niti će te siromaštvo poniziti ako padneš u siromaštvo. Tako ćete uvijek moći slaviti. Kršćaninu ne dolikuje slaviti pojedine mjesece, niti prvi dan u mjesecu, niti samo nedjeljom, nego neka cijeli život provede u slavlju kako mu dolikuje. Kakva je to proslava? O tome poslušaj Pavla koji kaže: Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim kruhovima čistoće i istine.(1 Kor 5,8).

Stoga, ako vam je savjest čista, onda neprestano slavite, jer se hranite dobrim nadama i veselite u iščekivanju budućih dobara. Ako imate grižnju savjesti i mnogo grijeha, onda vam ni tisuću praznika i slavlja neće pomoći da se osjećate bolje od onih koji plaču. Što će mi sunčan dan, kad mi je duša pomračena od grižnje savjesti? Stoga, ako želite imati koristi od početka novih mjeseci, onda postupite ovako: kada vidite da je godina završila, zahvalite Gospodu što vas je proveo kroz to godišnje razdoblje. Budi skrušen u svome srcu, izmjeri vrijeme svoga života i reci sebi: dani žure i prolaze, vrijeme je na izmaku, veliki smo dio puta već prošli, a što smo učinili? Hoćemo li otići odavde prazni i lišeni svakog dobrog dijela? Sud je pred vratima, a život nezadrživo hrli prema starosti.

Razmišljaj ovako na početku novih mjeseci; sjeti se ovoga kad se godine mijenjaju; razmišljajmo o budućem danu (Sudu)… Taj odmor, o kojem sam govorio, je stalan i ne čeka godišnja razdoblja, niti je ograničen na određene dane. Njega podjednako mogu slaviti i bogati i siromašni, jer ovdje nije važan ni novac ni bogatstvo, već samo vrlina. Nemate novca? Tu je Božja milost, najvrjednija od svih blaga, jer se ne može ni uništiti, ni promijeniti, ni potratiti. Pogledaj nebo i nebesa, raslinje, more, zrak, razne životinje, razne biljke i sav ljudski rod; sjetite se anđela, arkanđela i viših sila. Zapamti da je sve ovo bogatstvo Gospodara tvog. Ne može biti da je sluga tako bogatog gospodara siromašan, ako je njegov gospodar prema njemu milostiv. Gledanje u dane ne odgovara kršćanskoj filozofiji i pripada helenskoj (neznabožačkoj, poganskoj) zabludi.

Ti si upisan u viši grad i njegov si stanovnik, anđeli stanuju s tobom. Nema svjetla koje se pretvara u tamu, niti dana koji završava noć, nego je uvijek dan i uvijek je svjetlo. Gledajmo stalno na njega. Tražite ono što je gore, kaže apostol, gdje Krist sjedi s desne Bogu (Kol. 3, 1). Vi nemate ništa zajedničko sa zemljom, gdje postoji kretanje sunca, njegovi periodi (ciklusi) i dani. Ali ako živite pravedno, noć će vam postati dan, kao što će se onima koji život provode u razvratu, pijanstvu i neumjerenosti dan pretvoriti u tamu noći, ne zato što je sunce ugaslo, nego jer im je um pomračen od pijanstva. Pridavati toliko važnosti nekim danima, očekivati ​​od njih poseban užitak, paliti lampice na trgovima i plesti vijence – sve je to znak djetinje tjeskobe. Vi ste se već oslobodili ove slabosti, dostigli ste zrelu dob i upisani ste među građane (stanovnike) neba. Ne osvjetljavaj trgove umjetnom vatrom, nego prosvijetli svoj um duhovnom svjetlošću, da svijetli svjetlost tvoja pred ljudima, da vide tvoja dobra djela i slave Oca tvojega koji je na nebesima, reče Gospod (Mt. 5; 16).

Autor: Ivan zlatousti (dio iz novogodišnje propovijedi)