Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: »Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska –narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.« Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije. Mt 4, 12-23

Čuli smo, predraga braćo, za vrijeme čitanja evanđelja: » Obratite se! Tá približilo se kraljevstvo nebesko! « (Mt 3,2) Krist je kraljevstvo nebesko jer, kako je svima poznato, on pozna dobre i zle, on je sudac svih optužaba. Stoga ispovijedanjem grijeha pretječimo Boga i prije suda očistimo dušu svih njezinih zabluda. Izlaže se velikoj opasnosti, onaj tko ne uloži svu skrb da se popravi od grijeha. Moramo činiti pokoru kada znamo da ćemo biti pozvani na polaganje računa, nadasve o uzrocima svojih manjkavosti.

Upoznajte, predragi, kako je velika Božja ljubav prema nama, kada hoće da popravimo svoje krivnje prije suđenja. Pravedan sudac uvijek prethodno upravi opomenu, da ne bi kada morao postupati sa strogošću. Zato nije bespredmetno što Bog od nas traži potoke suza, da pokorom ispravimo ono što smo izgubili nemarom. Zna Bog da čovjek ne ustraje uvijek u dobroj odluci i da često griješi činom, ili se prevari u govoru. Stoga nas je naučio putu pokore kojim opet podižemo što smo bili srušili i tako ispravljamo svoje padove. Da bi čovjek bio siguran u oproštenje, mora uvijek uzdisati nad svojom grješnošću. No ipak, iako je stanje čovjeka tako bolesno od tolikih rana, nitko neka ne zdvaja jer je Gospodin toliko velikodušan, da darove svojega milosrđa rado dijeli svima koji ga trebaju.

Mogao bi valjda tkogod reći: Zašto bih se morao bojati izići, ne činim nikakva zla? Čuj što o tome govori apostol Ivan: » Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i istine nema u nama « (1 Iv 1,8). Neka vas, predragi, nitko ne zavede: najteži grijeh jest ne priznavati vlastitu grješnost. Svi koji priznaju svoje krivnje, pokorom se mogu pomiriti s Bogom. Ni nad kojim grješnikom ne treba žaliti toliko, koliko nad onim koji misli da nema što okajavati. Stoga vas potičem riječima Svetoga pisma: » Ponizite se pred snažnom rukom Božjom! « (1 Pt 5,6). I pošto nitko nije bez grijeha, neka ne bude nikoga tko ne bi vršio pokoru. Kada bi netko sebi umišljao da je nedužan, upravo u tome je grješan. Neki imaju lakih grijeha, ali bez grijeha nije nitko; bez sumnje je razlika između jednih i drugih, no nitko nije slobodan od krivnje. Zato, predragi, onaj tko je teško uvrijedio Boga, ustrajno neka moli za oprost, a onaj tko se nije okaljao teškim grijesima, neka moli da u njih ne padne, po milosti Gospodina našega Isusa Krista, koji s Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

Iz Propovijedi svetoga Cezarija Arlskoga, biskupa
(oko 470.-542. g. po Kr.)

Izvor: zupa-ivan23.hr

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.