Dok je otpuštao narod, otpustio je i učenike. Poslao ih je da se otisnu na drugu obalu. Trebaju ići dalje, u Betsaidu u Kafarnaum. Trebaju se učiti biti i sami i imati povjerenja da će Isus doći za njima. Na tome putu prema drugoj obali nije lako. Bude i mirnog mora, ali bude i vjetra, pa malo većeg vjetra, bude bure pa i visokih valova. Koliko god da su učenici bili iskusni ribari i znali baratati lađicom, u određenim situacijama je prisutna i zabrinutost i strah.
Sjetimo se one zgode kada je Isus spavao na lađici u vrijeme velike bure ((Marko 4,36-41). Spopao ih je strah ali i ljutnja prema Isusu. Prigovaraju mu: ‘Učitelju, tebe se ništa ne tiče što mi ginemo?’
Tako je i na našem životnom putu. I on je obilježen i vjetrovima, valovima, burama… Nije uvijek more mirno, a možemo reći da su vrlo rijetki trenutci kada je mirno.
Pomolimo se:
Kada se podižu valovi, moje srce želi odjednom reći: Isus sjedi u mom čamcu. On nalaže: “Ublažite svoj strah! Ja sam Gospodar i zakrilit ću svoju djecu u oluji”.
Isus govori kad u nevoljama strah hoće progutati i ubiti: “Ja sam tu, ne bojte se! Gdje sam ja, dolazim pomoći, uminut će strah i nevolje, a valovi će se spustiti.
Ja sam tu, vaš Bog i Gospodin, koji vas ljubi – nalažem, naređujem da strah mora uminuti. Dajem vam svoj mir, stavljam ga u vaša srca. Tko vjeruje, tomu će se to darovati. (Molitva iz knjige: Basilea Schlink, Isuse, ojačaj me.)
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.