Mi svi moramo prolaziti – danima i tjednima – kroz razdoblje napasti. Postoje sati kad nam dolaze sumnje o Bogu. Muče nas sumnje u vjeri, sumnje je li to Bog ovako ili onako rekao ili mislio i nismo li mi ipak na krivom putu, da li Bog zaista živi, je li on ljubav. Da pobijedim takve napasti, pomogle su mi uvijek iznova Božje riječi. Izgovarala sam ono što nam Gospodin pri tom obećaje: »Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega« (Ps 23,3). »Znajte: Jahve čudesno uzvisuje prijatelja svoga« (Ps 4,4). »Ta sâm vas Otac ljubi« (Iv 16,27).»Koji se u tebe uzdaje, postidjet se neće« (Ps 25,3).
Sve što je ucrtano u naš život, putovi kojima idemo, isplanirani su od njega. Ako smo se odlučili u kojoj stvari, upravili kojim putem, nakon što smo ga prethodno bili zamolili da nas on ispravno vodi, možemo pri tom ustrajati kada nam poslije toga nadodu pitanja i promiš- ljanja: Bog kao Otac ne može svoje dijete, koje ga moli za pravi put, voditi stranputicom. To ne čini pravi otac na zemlji i nikada naš nebeski Otac. Već stoga mora biti ispravan put kojim hodim.
Ali ako mislim da Boga sad drukčije razumijem nego onda kad sam donijela odluku, tada mogu još jednom ponovo stupiti preda nj, još jednom mu postaviti pitanje i on će mi odgovoriti. On odgovara ili po unutarnjoj sigurnosti ili – ako zamolim Gospodina da mi odgovori kroz osobus kojom sam o tome govorila da Bog toj osobi dade prave riječi za mene. Božji odgovor stoji katkad i u kojoj biblijskoj lozinki, koju si pod molitvom izvučem iz obilja biblijskih riječi. Dobro je i važno da je moja sigurnost: taj put mi je slijediti ili ne slijediti – nekoliko puta potvrdena po biblijskoj riječi i ljudskoj riječi i unutarnjoj sigurnosti ili drukčije.
Ipak je najvažnije da sam čvrsto uvjerena u mudro Božje vodstvo i ni najmanje ne popustim napasti kao da bi me Bog mogao voditi krivim putem, kad sam ga molila za pravi put. Ako se pak možda moram bojati da je moja samovolja još tako velika da ne mogu razlikovati Božju volju i svoju volju, onda mogu moliti da mi Bog ukaže na moju samovolju – i Bog usliši molitvu.
Često se dogada da padnemo u napast zbog toga jer nam se pravi put čini pretežak. Mogu reći iz svog vlastitog života a i Sveto pismo nam kaže isto: Svaki put, kada se nalazimo u nevoljama – pogledaj Isusa u pustinji, u samoći, kada nije imao ništa za jesti – tada dolazi Sotona i pokušava nas odvući s puta kojim bismo trebali ići. On sada ima kod nas polaznu točku na kojoj nas može na- mamiti, naime, na onome što nam je teško u našoj situa- ciji i na našem putu. Ukoliko se mi, barem nesvjesno, branimo protiv toga, naša je reakcija slijedeća: »Možda to inije pravi put za mene?« Te nas napasne misli počinju mučiti i što više gledamo sa strahom na teškoće, time one postaju sve teže.
U takvim trenucima napasti potrebno je sasvim jasno reći ono što je Isus izgovorio u svojim najtežim časovima iskušenja: »Zar da ne pijem kalež kojega mi je dao moj nebeski Otac? Da, Oče, ne kao što ja želim nego kao što Ti želiš«. Doživjela sam da iskušenja brzo prolaze kada sam ponovno svim srcem rekla DA za put koji mi se čini težak. Isto sam tako iskusila da mi je bilo moguće reći DA Gospodinu kada sam imala pogled usmjeren prema srcu Božjem. Očevom srcu, koji je samo ljubav i koji nas ne vodi teškim putem, a da nam ne daje osvježenja, koji nas ne kuša više nego što možemo podnijeti, već ima izlaz za svaki teški put (Jk 5,11).
Velika snaga leži u tome kada kažemo DA Oče, napast tada nestaje. Iskusila sam uvijek iznova u svom životu, da u kojoj takvoj molitvi DA Oče, u takvom predanju naše volje njegovoj volji pa makar bila i teška, leži najveći blagoslov. To sjedinjenje zajedničke voljes Bogom dovodi nas sasvim blizu Gospodinu, a iz tog sjedinjenja s Bogom rodit će se uvijek iznova novi plod.
Zato je takva molitva u časovima napasti od poseb- nog značenja i od posebne vrijednosti. Zato nas sâm Bog često vodi u te napasti da bi čuo taj DA iz naših ustiju. To mu je dragocjenije od tisuću drugih molitava zajedno, jer često naš cijeli život i životna žrtva stoji iza toga. On to nagraduje kao nijednu drugu molitvu, odgovara na to s bujicom blagoslova, a punina njegove milosti biva
izobilnija nego ikada prije.
Basilea Schlink iz knjige: “Moja molitva” (UPT, Đakovo 1998.)
Naslovna fotografija: Unsplash
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.