Velika subota jest dan tišine. Iščekujemo slavno Kristovo uskrsnuće. Crkva je od najranijih vremena bdijenjem na Veliku subotu započinjala slavlje Uskrsa.

Molitva na Veliku subotu:

Bože, stvoritelju neba i zemlje, kao što je razapeto tijelo tvoga predragoga Sina bilo položeno u grob i počivalo ove svete subote, daj da tako i mi možemo iščekivati s njim dolazak trećega dana, te uskrsnuti na novost života s njim, koji sada živi i kraljuje s tobom i Duhom Svetim, jedan Bog, u sve vijeke vjekova. Amen.

Prvo čitanje:

Rim 6, 3-11

Braćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.

Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.

Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!

Riječ je Gospodnja.

Psalam:

Ps 118, 1-2.16ab-17. 22-23

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivati djela Gospodnja.

Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!

Duhovna misao:

„Krist… je ispunio sve uvjete smrti stvarno i istinski kao (što je ispunio i) uvjete života. Ako pakao i podzemlje… predstavlja nevidljivi svijet pokojnika, tada je smrt neminovna za svako ljudsko biće, čije stanje predstavlja odvajanje duše i tijela, ipso facto, „silazak u pakao“ uključuje svakoga tko mu je podložan. Ako je, dakle, naš Gospodin doista umro na križu, bilo je potrebno da Njegova ljudska duša prijeđe u svijet duhova, i „siđe u pakao“.

„Krist je svojim umiranjem u potpunosti sudjelovao u našoj sudbini. Njegovo je tijelo položeno u grob. Njegova je duša prešla u stanje za koje mi mislimo da će i naša duša prijeći. On je za Boga izborio pobjedu, i tako posvetio svako stanje ljudskog postojanja. Mi ne možemo nigdje biti gdje i On sam nije bio. On je nosio našu narav dok je živio; nosio je našu narav kad je umro.“ Ovo naime, da bi se ispunilo uvjete smrti, može bez oklijevanja biti zabilježeno kao… svrha silaska.“ (str 169-170)

(Biskup Gipson)

Evanđelje:

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe.

A anđeo progovori ženama: »Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam.«

One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!«One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!«

Evanđelje Gospodinovo.

Velika subota (A)