Novi zavjet nam govori da su Krista osim muškaraca, njegovih učenika, slijedile i žene. Putovale su s učenicima, novčano podupirale njihovu službu i služili Kristu cijelim svojim bićem (Luka 8, 1-3). Neke od tih žena imale su privilegiju prve čuti vijest od anđela da je Krist uskrsnuo. Sva četiri evanđelja potvrđuju ovu činjenicu (Matej 28, 5-8, Marko 16, 1-8, Luka 24, 21-8, Ivan 20, 1-2).
Sva tri sinoptička evanđelja (Matej, Marko, Luka) navode da su žene gledale Kristov ukop. Taj kontinuitet između zatvorenog i zapečaćenog groba i otvorenog uskrsnog groba najjasnije je izražen u Luki:
“A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo. Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti. U subotu mirovahu po propisu.” (Luka 23, 55-56).
U nedjelju ujutro došle su vrlo rano na grob kako bi obavile sprovodne običaje, odnosno pomazale Kristovo tijelo. Ali nalaze praznu grobnicu:
“Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše. Kamen nađoše otkotrljan od groba. Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: “Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji.” Luka 23, 1-6
Nekima se ovaj detalj, odnosno da se Krist prvo ukazao ženama, može činiti nevažnim, s obzirom da bi Kristovo slavno uskrsnuće trebalo biti u središtu naših razmišljanja dok čitamo ove evanđeoske tekstove o uskrsnuću. Ali sama ova činjenica, o objavi radosne vijesti o uskrsnuću ženama, snažan je dokaz istinitosti Kristova uskrsnuća.
U vremenu u kojem je Krist djelovao, umro i uskrsnuo, muškoj riječi se više vjerovalo. Stoga bi, s obzirom na povijesno-kulturološki kontekst, bilo logičnije da je vijest o uskrsnuću prvo naviještena muškarcima (npr. apostolu Petru). Ali nije. Iz evanđelja znamo da su se muškarci bojali, da je se uvijek hrabri i veliki ap. Petar distancirao od Krista pred drugima (zanijekao Krista). Apostoli, neposredno nakon Kristove smrti, nisu bili heroji.
Žene nisu bile samo prvi očevici prazne grobnice. Oni su prve preplašenim muškarcima donijele radosnu vijest: Uskrsnuo je!
Činjenica da je, suprotno grčko-rimskoj kulturi u kojoj su samo muškarci bili društveno priznati i smatrani vjerodostojnim svjedocima, Krist izabrao žene da budu prve vjesnice njegova uskrsnuća, snažan je dokaz da je Krist doista uskrsnuo. Jer da su evanđelisti htjeli zabilježiti izmišljeni događaj, u svoje izvješće sigurno ne bi uključili žene i njihovo svjedočanstvo. Veliki britanski teolog Charles Harold Dodd smatra da je dokaz autentičnosti Ivanovog evanđelja to što “niko ne bi izmislio podatak da se Krist prvi put objavio ženi poput Marije Magdalene”.
Stoga se ne može tvrditi da je uskrsnuće izmišljena priča jer spominjanje žena sigurno ne bi poduprlo vjerodostojnost Kristova uskrsnuća. Zanimljivo je da ni apostol Pavao ne spominje žene kada navodi slijed pojavljivanja Uskrslog Krista:
“Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bî pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima.” 1 Korinćanima 15,3-7.
Krist je uzeo za svjedoke one za koje je društvo govorilo da nisu vjerodostojne i učinio ih najpouzdanijim svjedocima najvećeg događaja u ljudskoj povijesti. Išao je protiv društvenih normi tog vremena kako bi pokazao da je došao potražiti i spasiti sve izgubljene, uključujući žene. U Kristu Isusu muškarci i žene postaju apsolutno jednaki (usp. Gal 3, 28).
Priredio: Biskup Jasmin Milić