Sličnosti između onoga što znamo o Ivanu Krstitelju i aktivnosti kumranske zajednice nameću pitanje: nije li postojala veza između njih? Razmotrimo dvije glavne sličnosti.
U judejskoj pustinji
Prema Luki, Ivan je živio u pustinji (vidi Luka 1,80; 3,2). Budući da je krstio ljude u rijeci Jordan, prirodno je pretpostaviti da Luka govori o Judejskoj pustinji koja okružuje Mrtvo more, u koje se Jordan ulijeva.
To znači da je živio u istoj pustinji kad i Kumraniti otprilike u isto vrijeme. Budući da je kumranska zajednica bila jedna od rijetkih mjesta gdje se u to vrijeme moglo živjeti u pustinji, pretpostavlja se da je Ivan morao biti upoznat s njom, a možda čak i njezin član.
Svakako je moguće pretpostaviti da je Ivan znao za postojanje Kumranita. Međutim, neki znanstvenici sugeriraju da je on bio član njihove grupe i da je doveden u Kumran u ranoj dobi. Ova pretpostavka temelji se na stihu iz Evanđelja po Luki, koji kaže da je Ivan kao dijete “rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.”. (Luka 1,80) Ova se izjava može usporediti s onim što Josip Flavije kaže o Esenima: “Oni zanemaruju brak, nego biraju djecu drugih osoba, dok su oni povodljivi i sposobni za učenje, i cijene ih kao svoju vrstu i oblikuju ih prema svojim manirama.” (Židovski rat, knjiga 2, 8:2). Ova teorija je privlačna, ali postavlja mnoga pitanja.
Grčki tekst Evanđelja (Luka 1,80; 3,2) ne sugerira nužno da je Ivan bio odveden u pustinju kao dijete. Možda je implikacija da je proveo određeno vrijeme u pustinji razmišljajući o svom životnom djelu prije nego što je počeo krstiti. Iz priče o njegovom rođenju proizlazi da su ga roditelji normalno odgajali.
Činjenica da su roditelji Ivana Krstitelja povjerili odgoj svog sina Kumranu ili sličnim sektama malo je vjerojatna ne samo zato što su toliko dugo čekali na dijete, nego i zato što je Ivanov otac, Zaharija, bio svećenik, a Kumraniti su vjerovali da su jeruzalemski svećenici bili pokvareni i licemjerni. S obzirom na to, zajednica u Kumranu jedva da je bila prijateljski raspoložena prema Zaharijinoj obitelji.
Također treba imati na umu da je Judejska pustinja velika i da nisu svi koji tamo žive morali nužno živjeti u Kumranu. Obale Mrtvog mora prošarane su špiljama, pružajući idealna utočišta za pustinjake, kao i zelote, kao što je bio slučaj nakon 70. godine nove ere kada je Jeruzalem uništen. Josip Flavije također opisuje svoj susret s čovjekom po imenu Banus, koji je živio sam u pustinji:
“I kad sam imao oko šesnaest godina, prosuđivao sam nekoliko sekti koje su bile među nama. Ove sekte su tri: prva je farizejska; drugi saducejska; a treća Esenska; kao što smo vam često govorili. Jer mislio sam da bih na taj način mogao izabrati najbolje, kad bih ih jednom sve upoznao. Tako sam se zadovoljio teškom hranom; i prošao kroz velike poteškoće; izdržavši ih sve. Niti sam se zadovoljio samo ovim kušnjama: ali kada sam bio obaviješten da jedan čije je ime Banus živi u pustinji, i nije nosio nikakvu drugu odjeću osim što raste na drveću; i nije imao druge hrane osim onoga što je raslo samo od sebe; i često se kupao u hladnoj vodi, i noću i danju, kako bi sačuvao svoju čistoću, oponašao sam ga u tim stvarima provevši s njim tri godine. Pa kad sam ispunio svoje želje, vratio sam se u grad (Život Josipa Flavija).
One koji su skloni pustinjaštvu oduvijek je privlačio takav život, a mnogi takvi ljudi živjeli su u pustinji oko Mrtvog mora.
Krštenje
Pronaći izravnu vezu između Ivana i Esena nije lako, bilo da ih uspoređujemo po načinu života ili po vjerskim obredima koje su prakticirali. Znamo da su i Kumraniti i Ivan koristili vodu u svojim ritualima, ali osim toga nemamo puno toga za reći. Postoji ogromna razlika između Ivanova krštenja i stalnog pranja Kumranita.
Bitna razlika bila je u tome tko su bili sudionici obreda. Ivan je krstio ljude koji su htjeli promijeniti svoj život, dok je kumranska zajednica prihvaćala samo one koji su dokazali da su se već promijenili. Kandidat je često morao čekati godinu ili dvije prije nego što je bio primljen na ceremonijalno pranje u Kumranu, dok je Ivan bio spreman odmah krstiti svakoga tko se želi pokajati.
Priroda obreda bila je drugačija. Ivan je krstio jednom zauvijek. Kupanje u Kumranu ponavljalo se uvijek iznova. “Krštenje” Esena služilo je u životu zajednice kao sredstvo redovitog čišćenja, a ne kao ritual prihvaćanja.
Značenje obreda bilo je drugačije. Ivanovo krštenje bilo je dio pripreme za dolazak Božjeg obećanog Mesije. Pranje u Kumranu nije bilo povezano s očekivanjem Mesije. Ono su jednostavno bilo simboličan izraz moralne i duhovne čistoće koju je zajednica nastojala sačuvati među svojim članovima.
Dakle, je li Ivan bio član sekte Mrtvog mora? Najbolji odgovor je da argumenti za Ivanovu povezanost s Kumranitima nisu jako ozbiljni; čak i ako je nekoć bio član, radikalno je promijenio svoj stav kad je započeo svoju javnu službu.
Izvor: Was John the Baptist a Member of the Qumran Community?