Strah je nešto što smo svi doživjeli. Neugodan osjećaj, teška unutarnja situacija, koja nam steže dušu, muči je i zagorčava život. Strah uvijek proizlazi iz osjećaja opasnosti, vjerujemo da možemo biti neuspješni u nastojanju koje smatramo važnim za dobar tijek naših života, a strah dominira nama. Vidimo da nam rodbina, prijatelji, oni koje smo smatrali osloncem u životu, ne stoje kraj nas s pravom ljubavlju i iskrenim zanimanjem, ostavljaju nas same u teškoćama, i obuzima nas strah. Što ćemo sami? Vjerujemo da situacija u našoj zemlji ili općenito u svijetu izaziva mnoge brige, a strahovi za budućnost muče naše duše.
Ali i prirodno zlo također može mnogo da nas uplaši. Vidimo kako vatra gori, plamen se diže visoko, šuma gori. Uništenje! A kada se vatra približi kućama, kada su imanja ljudi u opasnosti, kada su im životi mnogo više ugroženi, onda naš strah postaje veći. Nastaje zemljotres, zemlja se trese, onda nam i srce zadrhti. A ako smo u svojoj kući i čujemo zveckanje, onda strah postaje teror, postaje panika!
Strah i bolest. Zapravo, kada je bolest ozbiljna, ako ima bolne tretmane, ako se pokaže da je neizlječiva ili čujemo da je smrtonosna… Strah i tada, puno veći strah, strah od smrti. Čini se kao da se odjednom sve raspada, sve se gubi. Čovjek ostaje sam, bespomoćan, ne može reagirati, ne zna kamo se okrenuti. Strah tada postaje tjeskoba i agonija, melankolija i očaj, panika, beznađe, gušenje duše!
Očito je da čovjek ne može živjeti sam. Ponekad će se slomiti. Razbit će se. Bit će poražen. Posljednji neprijatelj, strašni i razorni, smrt! Mi ljudi smo slabi. U teškim trenucima treba nam netko puno jači od nas, netko tko može učiniti ono što mi mali ne možemo izdržati i pobijediti u životu. Kad je Jair, glavni službenik sinagoge, otrčao Gospodinu Isusu Kristu da se moli za svoju teško bolesnu kćer, imao je neku nadu. Učitelj, koja je iskazivao toliku ljubav prema bolesnicima i činio im čuda, možda bi mogao nešto učiniti i za njega. Ali kad su iz njegove kuće došli glasnici i rekli mu da ne uznemirava Učitelja jer mu je kći umrla, nesretnom je ocu prijetila opasnost da se sruši. Njegove posljednje nade su izgubljene.
Tada je iznenada i neočekivano začuo utješni i čvrsti glas Kristov, koji je pružio hrabrost i nadu njegove duše: „Ne boj se, samo vjeruj“ (Mk 5, 36).
Zračak svjetlosti iznenada je bljesnuo u tami koja je obavila njegov um i srce. Otišli su u kuću i dogodilo se čudo. Dvanaestogodišnja mrtva kćerka je oživjela! Otac i cijela njegova obitelj osjećali su se neizrecivo sretnim. Njihove uplašene duše bile su ispunjene radošću zbog pobjede Kristove, zbog trijumfa života.
Koliko bi se put um sretnog oca vraćao u taj tragični trenutak kada je sve oko njega nestajalo, kada je tonuo u tugu i očaj, a razum ga je čuvao od savršenog sloma! “Ne boj se, samo vjeruj”
Da! “Ne boj se, samo vjeruj.” Kada se osjećate sami u životu, napušteni od onih za koje ste se nadali da će vas podržati u vašim poteškoćama, “ne boj se, samo vjeruj”. Vjeruj da postoji Netko tko nas nikada ne napušta, da čak i kada ga nepromišljeno napustimo i bježimo od Njega, On nas progoni svojim milosrđem, ne zato što nas treba, nego iz ljubavi, jer zna da smo u apsolutnoj potrebi za Njegovom prisutnošću u našim životima.
Kad se suočiš s neuspjehom, “ne boj se, samo vjeruj”. Vjeruj da Bog može poništiti sve neugodne prognoze, radikalno i odmah promijeniti situaciju, učiniti čudo koje tražimo u našem životu. Čovječe, kad te pogodi teška i neizlječiva bolest, nemoj se ubiti, ne boj se. “Samo vjeruj.,, Da On, “liječnik duša i tijela”, “liječi sve bolesti”, može sve izliječiti i dati snagu bolesnom i slabom čovjeku da se sa svime suoči hrabro i s nadom i s Njim će i smrt pobijediti. Zato i kad osjetiš da se smrt bliži – ona će jednog dana neminovno doći – i tada „ne boj se, samo vjeruj“. Čvrsto vjeruj u moćnog pobjednika smrti, koji je i sam prošao kroz njenu mračnu dolinu, ali smrt ga nije dotakla, jer On je knez života, vječni i istiniti, svakom vjernom sljedbeniku.
Postoji Onaj koji pobjeđuje smrt, koji pobjeđuje uzrok smrti, nečisti grijeh, koji slama đavla i sve njegove mračne moći, koji vlada svijetom, koji drži naš mali život u svojim svemoćnim rukama i nikada nas neće ostaviti da budemo izgubljeni, jer On je beskrajni i svemogući Bog, Bog beskrajne i neopisive ljubavi.
Stoga, što god da ti se dogodi, na kakvu god poteškoću naišao, s kojim god se iskušenjem borio, “ne boj se”, “Ne boj se, samo vjeruj.”
Prevela s grčkog: Anđela Stevanović, teolog
Izvor: xfd.gr