Biblijska je istina da postoji pakao. Što nam Riječ Božja govori o ovome mjestu vječnog prokletstva?

U ono vrijeme reče Isus farizejima: “Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.

Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’

Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ Kaže Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima obratit će se.’ Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'” Lk 16,19-31

Do sada smo govorili o Kristovom drugom dolasku te o vječnom životu kojega možemo provesti u prisutnosti Božjoj. Naglasili smo kako postoje vrlo čvrsti razlozi za vjerovanje da će Krist ponovno doći.

Vidi i ovo: Zašto vjerujem u Kristov drugi dolazak?

Također vjerujemo da je Bog stvorio čovjeka za život vječni. Svojom neposlušnošću, odnosno neuzvraćenom ljubavlju prema Bogu čovjek gubi ovozemaljski život vječni. Tijelo postaje propadljivo, no duša ostaje vječna. Smrt nije kraj. Smrt je prijelaz iz ovozemaljskoga života u vječni život.

Vidi i ovo: Zašto vjerujem u raj?

Onima kojima je Krist Spasitelj i Gospodin, koji su vjerovali Njemu i očekivali Njegov povratak, smrt je početak vječnoga života u Kristovoj prisutnosti, raju ili nebu. No, Biblija nam otkriva da raj nije jedino mjesto gdje ljudi odlaze nakon smrti, odnosno gdje će otići nakon Kristovoga ponovnoga povratka.

POSTOJI PAKAO

Osim što govori o raju, Biblija govori i o paklu. Nema trećega mjesta. Rimokatolička je teologija razvila teoriju o čistilištu, mjestu koje je nekakvo među stanje, gdje odlaze duše onih koji su vjerovali, živjeli dobrim kršćanskim životom, ali nisu dovoljno učinili dobrih djela kako bi bili iskupljeni u potpunosti za raj. Stoga je potrebno da se za njih moli, služe mise, čine dobra djela te na taj način im se pomogne da prijeđu iz čistilišta u raj. Ovo je nažalost lažna nada. Biblija nam vrlo jasno govori kako molitve niti bilo koja druga aktivnost ne može pomoći pokojniku nakon smrti da prijeđe u raj. To je evidentno iz priče o bogatašu i Lazaru.

No, vrlo jasno nam se govori o paklu. Pakao je za Isusa stvarno mjesto kao i raj.

• Priča o bogatašu i Lazaru
• Tko nazove brata luđakom odgovarat će u paklu ognjenom. Mt 5, 22
• «Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti! Bojte se radije onog koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu» Mt 10, 28
• Sin pakleni. Mt 23, 15
• «A njihov zavodnik, đavao, bi bačen u ognjeno i sumporno jezero gdje se također nalaze Zvijer i lažni Prorok. I bit će mučeni dan i noć, u vjekove» Otk 20, 10

Evidnetno je i jasno iz Biblije da postoji mjesto koje se naziva pakao, mjesto koje je također vječno i u kojem stanovnici prolaze muku dan i noć.

Teško je u potpunosti razumjeti prirodu pakla. Srednjovjekovna crkva (a i danas neke crkve) razumiju pakao kao stvarno mjesto teškoga mučenja.

Opisi pakla su stravični. Opisuju s razni gmazovi, vječni plamen koji muči tijela i duše stanovnika pakla. Našem je razumu teško prihvatiti da je ovakav opis pakla stvaran pa je novija evanđeoska terminologija sklonija govoriti o paklu kao mjestu duhovne muke, duhovnoga otuđenja od Boga. Da, dovoljna je muka biti za vječnost bez sjaja Božjeg lica, daleko od radosti koju je Gospod pripremio svima koji ga ljube i koji mu služe.

No, koliko god mi pokušavali ublažiti ideju pakla, i koliko god našim ljudskim razumom on biva neobjašnjiv, on je stvaran, kao što je stvaran i raj. Ne možemo vjerovati u raj ako ne vjerujemo u pakao (kao što je apsurd vjerovati u Boga a ne vjerovati da postoji đavao).

PAKAO I BOŽJA LJUBAV

Nedavno smo naglasili kako vjerujemo u raj jer vjerujemo u Božju ljubav. I upravo je ovo problematična točka za one koji ne mogu prihvatiti postojanje pakla. «Kako Bog ljubavi može čovjeka poslati u pakao?». No, činjenica jest da je Bog ljubav i činjenica jest da Bog nikoga ne šalje u pakao. Čovjek, nažalost, u svojoj slobodi izbora sam odlučuje provesti vječnost u paklu.

Njegova je ljubav upravo u tom smjeru aktivna da upozori čovjeka na posljedice odbijanja Njegove ljubavi. On je Spasitelj, Spasitelj od vječne smrti, Spasitelj od pakla.

No, Bog nije samo ljubav. On je Svet, Pravedan i Sudac koji dolazi suditi svijetu.

BOG JE SVET

Biblija nam na više mjesta jasno govori o Božjoj svetosti. Bog na početku stvara čovjeka pružajući mu mogućnost da živi svetim životom. Čovjek ne izabire taj put. Povijest starozavjetne Božje objave Njegovu narodu obilježena je stalnim pozivom na svetost. Novi zavjet također jasno poziva na posvećenje. Čovjek koji ne živi svetim životom, neće vidjeti Gospodina (Heb 12, 14).

Dakle, Sveti Bog traži i od nas da živimo svetim životom. Mi se ljudi možemo izgovarati kako takvim načinom života ne možemo živjeti jer smo slabi i grešni ljudi, no ako Bog od nas to traži, onda nam sigurno i omogućuje da takvim načinom života možemo živjeti.

Sveti Bog nam daje Svetoga Duha koji nam pomaže pobjeđivati grijeh u našem životu. Moguće nam je živjeti posvećenim životom. Nije dovoljno imati Isusa Krista kao Spasitelja. Moramo svakoga dana živjeti u zajedništvu s Njim (molitva, Riječ Božja), što mora biti vidljivo u svakom aspektu našega života. Svetost odnosno posvećenje na koje nas Biblija poziva nije bezgrešnost već stil života u kojem svakodnevno pobjeđujem grijeh. Ukoliko ne živim takvim načinom života, ne mogu očekivati da ću «vidjeti Gospodina.»

BOG JE PRAVEDAN

Bog je ljubav, Bog je milostiv ali Bog je i Pravedan. On ne gleda kroz prste na naše prijestupe. Biblija kaže kako nema pravednoga niti jednoga. Na drugome mjestu kaže da nepravednici neće naslijediti kraljevstvo Božje. No, Krist je postao pravednik za nepravedne. Njegova je žrtva sredstvo kojim mi postajemo «pravedni» u Božjim očima.

Pravedni Bog ne može prijeći preko našega grijeha, naše zloće. Jedini način jest Kristova žrtva. Mi možemo u podnožju križa odbaciti naše grijehe, pokajati se za naše grijehe, zatražiti oprost od Njega. No, moramo također znati da nam Krist s križa poručuje «idi i ne griješi više». Gledajući na križ mi postajemo svjesni koliko je ozbiljan naš problem grijeha. Naš grijeh je razapeo Isusa. I kada god griješimo, mi ga ponovno razapinjemo. Samo iskreno pokajanje, iskrena čežnja za pravednošću i svetošću dovodi do oproštenja našega grijeha i zadovoljenja Božje pravednosti. Ukoliko pokušavamo Boga zavarati (mehanička ispovijed, neiskreno pokajanje…) zasigurno ćemo iskusiti Božju pravednost u našem životu.

BOG JE SUDAC

Sveti i Pravedni Bog dolazi suditi svijetu.

Bog sudi jer ima vlast

Od Božjega suda ne možemo pobjeći jer on ima apsolutnu vlast. Naš Bog je Stvoritelj, Kralj nad kraljevima… U njegovoj je suverenoj vlasti da donosi zakone i da nas prosuđuje po tome poštujemo li njegove zakone ili ne. Poštivanje Božjega zakona nije u neskladu s Božjom milošću. Iako nam Biblija govori da ćemo biti spašeni po milošću, vrlo nam jasno kaže da ćemo biti suđeni po djelima (po zakonu).

Bog sudi jer razlikuje dobro od zla

Bog je pravedni sudac koji razlikuje dobro od zla, mrzi zlo i nagrađuje dobro.

Bog sudi jer ima mudrost da rasuđuje što je istina

Boga ne možemo zavarati. Ovozemaljske suce možemo zavarati, podmititi i sl. No Bog zna što je istina. On poznaje naše misli, naša djela. Kada stanemo pred Njega nećemo se moći opravdavati nekakvim izgovorima «nisam imao vremena za tebe», «ja sam ti služio iako to drugi nisu vidjeli» i sl.

Bog sudi jer ima vlast da provede kaznu

Bog nije samo sudac koji donosi kaznu a drugi je sprovode. Bog ima vlast sam donijeti i provesti kaznu. On će uvesti pravednike u nebesku slavu. U svojoj pravednosti i svetosti Bog će morati ostale, koji se nisu odazvali na Njegov poziv, poslati u «oganj vječni».No, to nije Božji izbor. To je izbor svakoga pojedinca.

BOŽJI GNJEV

Biblija nam govori o Božjem gnjevu. Njegov se gnjev ne može usporediti s našim, puno puta nepravednim gnjevom. Božji je gnjev pravedan. Božji gnjev kojega nalazimo u Bibliji, uvijek nastupa nakon što je prije toga Bog pozvao ljude na pokajanje i upozorio ih na posljedice, ukoliko se ne odazovu Njegovu pozivu, kao što je to na primjer slučaj s potopom.

Bog je ljubav, ali on je i Svet i Pravedan Sudac koji će prihvatiti svakoga pokajanoga grešnika u svoje naručje, te suditi svakom nepokajanom grješniku.

Vidi i ovo: Grješnici u rukama gnjevnoga Boga

TKO ODLAZI U PAKAO?

Bog nam je uputio radosnu vijest o raju i upozorenje o paklu.

U pakao odlaze nepokajani grešnici

Svima je nama jasno da smo grešnici. Upravo nas ta spoznaja treba usmjeriti da tražimo Božju milost koja nam se svima nudi.

Mnogi ljudi kalkuliraju s vremenom. Oni znaju da je Bog milostiv i da će im, ukoliko se pokaju za svoj grijeh Bog oprostiti, pa stalno odgađaju pokajanje. Za njih uvijek «ima vremena». No tko nam uistinu garantira da ima vremena?! Tko od nas sa sigurnošću može reći da će živjeti dovoljno dugo da prekine s grijehom i živi za Boga?

Drugi opet smatraju da je dovoljno redovito ili povremeno se ispovjediti te da se može nastaviti s grijehom do slijedeće ispovjedi. Ovo je teško ruganje Bogu. Uz to, nema govora o iskrenom pokajanju.

Neki postavljaju pitanje: «Hoće li dobri i pošteni ljudi, koji ne vjeruju u Boga, također otići u pakao?». Nevjera je težak grijeh. Negiranje Boga ne može ne izazvati Božji pravedni gnjev. Oni koji Boga ne vjeruju, Biblija ih smatra «bezumnicima». Bog je sebe jasno objavio u svojim djelima, u prirodi, u stvaranju u svojoj Riječi, da bi ga se tek tako moglo negirati. Negiranje Boga je negiranje svakoga dobra.

Dobrota i poštenje ni vjernike ne vodi u raj, već Božja milost.

KAKO IZBJEĆI PAKAO?

Pakao je realnost. Svatko tko danas okrene leđa Bogu, okrenuo je leđa vječnom životu s Kristom.

Ukoliko želimo izbjeći pakao, to moramo učiniti danas. «Danas je vrijeme, danas je dan spasenja», govori nam Sveto pismo. Pred nas se postavlja izbor. Kome ćemo služiti? Kome danas služimo, s njim ćemo provesti vječnost. Ukoliko služimo Kristu, raj je mjesto vječnoga blaženstva za nas. Ukoliko služimo sotoni, pakao je mjesto gdje ćemo provesti vječnost.

A M E N!

Autor: Biskup Jasmin Milić

Ostale članke ovoga autora vidi ovdje.

Trebamo vašu pomoć!

Ovu stranicu njezini urednici i suradnici uređuju volonterski. Cilj nam je da se Božja riječ na ovaj način naviješta. Ukoliko želite financijski sudjelovati i vi u ovoj evanđeoskoj misiji, vaše, i najmanje priloge možete uplatiti putem pay pal usluge na ovome linku ili uplatom na žiroračun: KC “Dobroga pastira”, Franje Markovića 7, Osijek. IBAN:HR0824850031100235448 s naznakom: Donacija za Horizonte vjere. Za sva pitanja možete nas kontaktirati putem e-mail adrese: ipaprkc@gmail.com