126. Što peta molba znači?

«Otpusti nam duge naše, kao što mi otpuštamo dužnicima svojim» znači: zbog Kristove krvi, ne drži protiv nas, jadnih grješnika, grijehe koje činimo ili zlo koje je prilijepljeno za nas. Oprosti nama kao što smo u cijelosti odlučni, kao dokaz tvoje milosti u nama, da opraštamo svojim bližnjima.

Kratko razmatranje

Ovom molbom priznajemo da smo grješnici. Baštinici smo nasljednoga, iskonskoga grijeha. Isto tako, svakodnevno pred Bogom griješimo mišlju i riječju, s onim što smo učinili protiv Njegove volje odnosno s onim što nismo učinili a što jest Njegova volja (djelom i propustom). Grijeh nije dakle samo u činjenju zla već isto tako i u nečinjenju dobra.

Vidi i ovo: I otpusti nam duge naše

Dakle, grijeh je sve ono što se protivi Božjoj objavljenoj volji, bilo da ga činimo mišlju ili riječju, bilo djelom ili propustom.

U takvom smo grješnom stanju svi. “Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine.”(1 Ivanova 1, 8). No, “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe…” (1 Ivanova 1,9).

Potrebno nam je Božje oproštenje, kako bismo bili očišćeni od krivice. Oprost nam je omogućen po žrtvi Isusa Krista, koji je na križu preuzeo svu našu krivicu, odnosno prinio zamjensku žrtvu umjesto nas. Ono što je bio naš dug, Krist je preuzeo na sebe. Bog prima naše iskreno pokajanje i iskreno vjeru, koja je prožeta spremnošću da živimo drugačijim, obnovljenim životom.

No, ova prošnja ima i jedan zahtjev. Ako ga ne ispunimo, neće nam biti oprošteno. Zahtjev je da i mi moramo opraštati jedan drugome. Odnos prema drugima, prema bližnjima je potvrda našeg evanđeoskog življenja. Isus nas uči da ljubimo bližnje kao samo sebe, da činimo drugima ono što želimo da i oni nama čine, da praštamo jedan drugome, da ljubimo čak i svoje neprijatelje. Kristov zakon, zakon ljubavi puno je dublji i zahtjevniji od starozavjetnih propisa. On traži naše potpuno predanje, ne samo naših djela, već i naših osjećaja.

Vidi i ovo: Zašto trebamo moliti da nam Bog oprosti?

Naš dug prema Bogu je bio puno veći nego dug naših bližnjih prema nama. Bog ne samo da je preuzeo našu krivicu na sebe i oprostio nam, već nam svakodnevno oprašta kada mu dolazimo u pokajanju. Ako je Njegova ljubav prema nama toliko velika, nemojmo zatvarati svoje srce mržnjom i nepraštanjem spram naših bližnjih. Čak i kad je njihovo srce tvrdo, nespremno zatražiti oprost ili praštati, učinimo mi taj prvi korak. Nepraštanje je ono koje nama nanosi štetu, nama stvara nemir u duši, I ono što je najgore, zatvara nam vrata Božanskom oproštenju. Isus želi da budemo oslobođeni toga tereta.

Oproštenje ne dovodi uvijek do pomirenja. No, kako nam kaže apostol Pavao: “Ako je moguće-koliko je do vas-budite u miru sa svima.” (Rimljanima 12, 18).

Ako nismo spremni praštati, tada zapravo, moleći Očenaš mi sebi osudu molimo: “Nemoj nam oprostiti jer i mi ne opraštamo”. Jer kako drugačije razumjeti ovu prošnju ako nam je u srcu nepraštanje.

Pomolimo se:

Oče naš, ti si nam milostivo oprostio naše dugove po žrtvi sina svoga Isusa Krista. Daj nam snage da I mi praštamo drugima. Priznajemo da nam nije uvijek to lako činiti. Zato naše misli usmjeri na križ golgotski kako bismo uvijek imali pred očima koliko je nama oprošteno.

I molim te onako kako si me učio moliti:

OČE naš koji jesi na nebesima,
sveti se ime tvoje,
dođi kraljevstvo tvoje,
budi volja tvoja,
kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas.
I otpusti nam duge naše,
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla.
Jer tvoje je kraljevstvo i slava i moć
u vjekove. Amen.

Priredio: Biskup Jasmin Milić

Naslovna foto: Pexels

Prethodna razmatranja vidi ovdje.

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.