Svake godine s početkom jeseni, zadnje nedjelje u rujnu ili prve u listopadu održava se Nedjelja žetvene zahvale (Erntendank Sonntag) u protestantskim te određenim crkvama reformacijske baštine u Europi a osobito u Njemačkoj.
Nedjelja žetvene zahvale
Tom prigodom održavaju se posebna nedjeljna bogoslužja na kojima se crkvene prostorije, a posebno prednji dio oko Stola Gospodnjega , oltara i propovjedaonice, ukrašavaju i kite plodovima iz prirode: bundevama, grožđem, kukuruzom, jabukama, cvijećem itd. Tematski se čitaju biblijski tekstovi, pjevaju pjesme te se propovijeda na temu zahvalnosti i Božje dobrobiti.
Nakon bogoslužja najčešće slijedi zajednički objed i druženje vjernika prema uzoru na jednu od najstarijih tradicija Crkve tzv. gozbama ljubavi ili „agapama” .
Ovaj običaj se osobito ukorijenio u crkvama proizašlima iz reformacije, nakon što je crkveni kalendar protestantskih crkava „pročišćen” od blagdana i spomendana raznoraznim svecima, i sl. tako da su se uz nedjelje zadržali pet temeljnih kršćanskih blagdana: rođenja (Božić), muke (Veliki petak), uskrsnuća (Uskrs), uzašašća (Uzašašće) Gospodinova , te rođenja Crkve ili izlića Duha Svetoga (Duhovi ili Pentekost).
Jesensko razdoblje je već u biblijsko vrijeme bilo usmjereno prema velikom žetvenom blagdanu Sjenica (Sukott) u kojem je izraelska zajednica hodočastila u Jeruzalem . Tom prigodom su se prinosili plodovi i bilje koje je raslo u zemlji Izraelovoj, a nakon velikog progona iz Obećane zemlje se u sinagogama širom svijeta zahvaljivalo za dobre vremenske prilike i za krov nad glavom. U nadi i molitvi za buduće blagostanje, židovski vjernici su se podsjećali na krhkost i prolaznost zemaljskog života te potrebu da se „na vrijeme“ učine obaveze, da se pokupi žetva. Blagdana je vrlo radostan blagdan i nosi tri važna elementa:
a) zahvalnost Bogu za žetvu i plodove prirode
b) zajedničko bogoslužje i objedovanje vjernika
c) prigodna simbolika u vidu ukrašavanja (kićenja) bogoslužnog prostora.
Identične vrijednosti i simbolika preuzete su u postreformacijskom razdoblju evangeličke zemaljske crkve u njemačkim zemljama te se je običaj postupni i društveno ukorijenio, te bi se nakon žetvi i berbe, u nedjelju nakon blagdana Sv.Mihaela arkanđela, održavala prvo bogoslužja u crkvama sa svečanostima koja bi se nakon toga preselila u za tu prigodu okićene seoske i gradske trgove. Ovdje bi se posluživala hrana i piće te priređivali mimohodi. Često bi na središnjem trgu bila napravljena velika kruna izrađena od zelenika i ljetnih plodova (Erntendankkröne).
U Hrvatskoj ovaj običaj donose njemački evangelici koji naseljavaju Slavoniju, Baranju i Srijem u drugoj polovici 19. stoljeća, ali se također može naći i kod evangelika Čeha i Slovaka, te kasnije u tzv. slobodnim zajednicama poput baptista i pentekostalaca.
Premda su žetvene zahvale sve manje zastupljene među urbanim i novijim crkvenim pokretima, ovajk običaj se vrlo dobro može modificirati i kao „Nedjelja zahvalnosti” koncem rujna i početkom listopada -kao prigoda da se i današnjim vjernicima prenese poruka zahvalnosti Bogu te međusobna kršćanska solidarnost. Običaj nosi važnu i aktualnu biblijsku alegoriju evangelizacije, Božje ljubavi i ponovnog Kristova dolaska, te bi se ovaj lijepi običaj trebao obnoviti i osuvremeniti u svrhu prenošenja zahvalnosti, duhovne simbolike, međusobnog poštovanja i obnove povezanosti među vjernicima .
Autor: Vatroslav Župančić, predsjedavajući pastor Evangeličke Metodističke Crkve u Hrvatskoj
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.