Bblija nam daje odgovor na najvažnije pitanje grješnog čovjeka: “Kako se spasiti?”. O tome progovara poznati evangelizator iz 19. stoljeća, D. L. Moody, na jednoj od svojih propovijedi koju donosimo u dva djela.

Pogledaj prvi dio ovdje.

Gradovi utočišta

Još jedna slika. Kad je Izrael prešao Jordan, Bog je rekao Jošui da izgradi šest gradova utočišta: tri sa svake strane Jordana. Gradovi su se trebali graditi na uzvisinama kako bi se mogli vidjeti izdaleka, a vrata su trebala ostati otvorena i danju i noću. Trebalo je ukloniti sve zapreke s puta, put stalno popravljati, a mostovi i sve ostalo je trebalo biti u dobrom stanju, da ništa ne smeta jadniku koji bježi u taj grad utočišta.

U ono doba, ako netko ubije čovjeka, smatralo se velikom sramotom ako se za to ne osveti najbliži. „Oko za oko i zub za zub“. Ako bi netko ubio čovjeka, prvi rođak bio je dužan ubojicu usmrtiti. Ali ako je ubojica uspio pobjeći u grad utočište i ako se utvrdi da nije namjerno ubio čovjeka, mogao je živjeti.

Zamislimo da ubijem čovjeka. Radim u šumi i slučajno ubijem čovjeka koji radi pored mene, sjekirom koja mi isklizne iz ruke. Znam da njegov rođak, njegov brat, nije daleko. Uskoro će do njega doći vijest da sam mu ubio brata. Što mogu učiniti? Idem prema gradu utočištu koji se nalazi na brdu udaljenom desetak kilometara.

Trčim – a čuo sam da su se u to vrijeme koristili prometni znakovi na kojima je velikim crvenim slovima pisalo utočište da bi ga čovjek, bez zaustavljanja, mogao pročitati dok trči. Čuo sam da je nacrtan i prst koji pokazuje prema tom gradu da ga vide i oni koji ne znaju čitati.

Čovjek ne mora naučiti čitati da bi se spasio. Pa vidim ruku; ona pokazuje prema gradu utočištu. Vrata su širom otvorena, ali potrebno je istrčati deset kilometara. Trčim niz cestu. Ne osvrćem se, ni lijevo ni desno. Ne slušam što ovaj ili onaj čovjek govori; Začepio sam uši prstima poput Johna Bunyana. Osvetnik je isukao svoj mač i na tragu mi je. Jurim niz cestu, ali ubrzo ga čujem iza sebe.

Trčim preko mosta, preko rijeke, penjem se na planinu, trčim niz dolinu – ali čujem kako mi se sve više približava. Vidim stražu na gradskom zidu. Obavještava stanovnike da dolazi bjegunac. Građani gledaju, a kad sam se približio, čujem ih kako viču: “Bježi, bježi! Trči, bježi! Iza tebe je! Trči! Trči!” Još jače jurim i probijam se kroz vrata grada – konačno sam na sigurnom. U jednom trenutku sam vani, u drugom u gradu – unutra. U jednom sam trenutku izložen maču koji me svakog trenutka može dosegnuti, a već u sljedećem sam siguran. Osjećam li razliku? Osjećam se kao iza zida – to je razlika. To je činjenica. Osvetnik može doći do gradskih vrata, ali ne može ući. I ne može isukati mač na mene. Sada me štiti zakon zemlje. Ja sam pod zaštitom toga grada; Spasio sam si život.

Mnogi od vas pokušavaju ući u grad utočišta dok vas neprijatelji pokušavaju zaustaviti, ali ne slušajte ih! Prijatelji ti govore da bježiš. Požuri! Ne oklijevajte ni trenutka!

Prije rata, dok smo još imali ropstvo, kod nas su robovi uglavnom gledali na zvijezdu sjevernjaču. Ako je rob s juga pobjegao na sjever, njegov gospodar je mogao doći i vratiti ga u ropstvo. No, na tlu tog kontinenta vijorila se druga zastava, a ako je uspio pobjeći ispod nje, bio je zauvijek slobodan. Ako je uspio doći do dalekog sjevera, do Kanade, bio je slobodan. Zato su robovi uvijek gledali prema sjeveru. Znali su da ako samo uspiju doći do sjevernih država, možda će se naći netko tko će ih primiti. Tako je i sa svakim jadnim grešnikom koji želi doći Kristu. Mnogi ljudi čine sve što mogu kako bi ga zaustavili, ali drugi ga potiču da nastavi. Pomozimo svakoj osobi koja ide na sjever.

Čovjek bi mogao pobjeći i preplivati ​​rijeku Mississippi ili prijeći rijeku Ohio u malom čamcu. Njegov gospodar čuje za to, vodi pse da mu prate trag i počinje lov na njega. Rob čuje hajku i zna da njegov gospodar dolazi da ga vrati u ropstvo. Između njih ima kilometar-dva. Trči što brže može. Trči svom snagom prema granici, preskače ograde, jarke i rijeke; što je brže moguće u Kanadu. Kanada mu se sve brže približava. Vidi zastavu kako se vijori pred njim i zna da će, ako prijeđe crtu prije nego što ga njegov gospodar i progonitelji uhvate, biti zauvijek slobodan.

Kako samo jadni crnac trči i preskače sve pred sobom da bi konačno, uz još jednu prepreku, prešao granicu. On je slobodan! U jednom trenutku je bio rob, a u sljedećem slobodan čovjek pod stijegom kraljice Viktorije, pod britanskom zastavom.

(Čuje se klicanje iz gomile – britanske publike – u dvorani.) Nemojte navijati, prijatelji moji, nego dođite Kristu – vaši zakoni kažu da nitko pod ovom zastavom ne smije biti rob. U jednom trenutku je rob, u sljedećem je slobodan čovjek. U jednom trenutku još ga može njegov stari gospodar povući, a u sljedećem on već viče: “Slobodan!” Ako nam Krist kaže da smo slobodni, onda smo slobodni. Prijatelji moji, Krist vas večeras zove. Pobjegnite s vražjeg teritorija što je brže moguće. Nijedan rob na jugu nema tako okrutnog gospodara kao što je vaš, niti tako opakog kao Sotona. Poslušajte moj savjet danas i pobjegnite da bi ste našli slobodu svojoj duši.

Mogu zamisliti da neki od vas kažete: “Ne mogu zapravo vidjeti kako bi se netko to mogao obratiti u jednom trenutku.”

Potrebno je prihvatiti Krista

Dopustite mi još jednu ilustraciju. Pogledajte dolje. Dva su vojnika. Ako te vojnike dovedete ovdje na govornicu i pitate ih kako su postali vojnici, reći će vam: U jednom trenutku smo bili civili, a u drugom vojnici. Što ih je učinilo vojnicima? Odlaskom u vojsku postali su vojnici. Onog trenutka kad su otišli u vojsku, prestali su biti civili i postali su vojnici. Prije odlaska u vojsku mogli su ići kamo su htjeli, ali čim su došli pod vlast i zapovjedništvo vojske morali su ići kamo ih je vlast poslala. Nisu morali čekati uniformu. Čim su otišli u vojsku, postali su vojnici. Što ih čini vojnicima? Ulazak u vojsku.

Što čovjeka čini kršćaninom? Prihvaćanje Krista. “K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše. A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja.”

Božji dar je život vječni. Tko danas želi primiti taj dar? Kad sam bio u Manchesteru, postavio sam to pitanje i jedan čovjek je uzviknuo: “Želim!” Tko sada želi taj dar ovdje? Zar ovdje u Londonu nema nikoga tko bi volio taj dar kao u Manchesteru? Nije li čudo što nekoga moram žarko moliti da uzme taj dar? “Plaća za grijeh je smrt, a dar Božji je život vječni.” (Mnogi u dvorani odgovaraju: “Hoću!” “Hoću!”)

Mogu zamisliti mnoge od vas kako govore ili misle: “Što je s pokajanjem? Što kažete na ulazak u arku ili grad utočišta prije pokajanja?”

Prijatelji moji, da vam kažem što je pokajanje! To je korak udesno! Mislim da ovi vojnici razumiju taj izraz. Ako se želiš obratiti i pokajati, reći ću ti što moraš učiniti. Jednostavno izađite iz Sotonine službe i pređite u Gospodinovu. Ostavite svoje stare prijatelje i ujedinite se s Božjim narodom.

Ako se ništa ne promijeni za nekoliko dana, nadam se da ću otići u Liverpool. Ako mi, dok sam u vlaku, moj prijatelj Shipton kaže: “Moody, u krivom si vlaku, ovaj vlak ide za Edinburgh”, a ja mu kažem: “Griješiš, netko mi je rekao ovaj vlak vozi za Liverpool, Shipton, sigurno griješite.” Shipton će mi odgovoriti: “Moody, živim ovdje četrdeset godina i znam sve o vlakovima. Tko god ti je to rekao, sigurno je neznalica ili vrlo pokvaren čovjek.” Shipton će me na kraju uvjeriti i ja ću sići s vlaka i ući u onaj koji vozi za Liverpool.

Pokajanje je silazak s vlaka i ulazak u novi voz, odlazak u drugom smjeru. U krivom ste vlaku; ti si na širokom putu koji vodi u pakao. Skinite se s toga danas. Nadesno! Tko će okrenuti noge i ići prema Bogu? “Okreni, zašto bi ti umro?” U Starom zavjetu se koristi riječ “obratiti”, a u Novom zavjetu “pokajati se”. “Pokajte se, jer zašto biste umrli, dome Izraelov?” Bog ne želi da itko u ovoj dvorani propadne; On vas sve želi spasiti. Ako želiš, sada se možeš spasiti. “Vjerujte u Gospodina Isusa Krista.”

Podignuta zmija

Postoji još jedna ilustracija kojom bih vam želio to objasniti. Radi se o onoj zmiji u pustinji. “Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako treba biti podignut Sin Čovječji da svaki koji u njega vjeruje ima život vječni.” Pogledajte! Obratitite pažnju.

Koliko je vremena potrebno da čovjek nešto pogleda? Neki kažu da vjeruju u poučavanje ljudi da postanu kršćani. Koliko dugo učite djecu gledati? Čuješ li majku kako viče: “Pogledaj” a dijete progleda. Ne prođu tri mjeseca da dijete nauči gledati. Pogledaj i živi! Ne morate ići na fakultet da biste naučili gledati. Ovdje nema djeteta koje ne zna gledati negdje ili u nešto. Krist kaže: “Gledajte u mene, jer ja sam Bog i nema drugoga.”

Na štapu je bila bakrena zmija. Bog je rekao sinovima Izraelovim koji su umirali od ugriza zmija: “Gledajte – i živite!” Ne postoji ništa u vidu komada kovanog bakra što može izliječiti zmijski ugriz. Bog je taj koji liječi, a gledanje je uvjet, to je poslušnost, to je ono što Bog traži.

U jednom trenutku jadnik pati i umire, a u drugom mu venama struji uzbuđenje života i živi, ​​živi. Prijatelji moji, gledajte u Krista, a ne u sebe. To je problem s velikom većinom grješnika – umjesto da gledaju u Krista, oni gledaju u ugriz zmije.

Ne gledaj u ranu, gledaj u lijek. Krist je lijek za grijeh. Ono što trebate učiniti jest maknuti pogled s rane na lijek – na Isusa, Začetnika i Dovršitelja naše vjere. Tko će večeras gledati i živjeti? Uperi oči u Golgotu, vjeruj u Gospodina Isusa Krista i bit ćeš spašen.

Autor: D. L. Moody

Izvor: Sionska truba

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.