Nastavljamo razmišljati o Blaženstvima. Drugo Blaženstvo glasi: “Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!” (Matej 5, 4).
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Sjetimo se kako smo na početku našega razmatranja blaženstava rekli da to blago ili blažen zapravo znači sretan. Kako netko tko je ožalošćen, tko tuguje može biti sretan?
Ovo blaženstvo trebamo razumjeti u kontekstu prvoga. Duhovni siromah shvaća da nema svoje pravednosti, da ga grijeh vodi u propast. Istinski priznavatelj svoga stanja pred Bogom, tuguje zbog toga. On tuguje nad svojim grijehom jer dobro zna koliko njegov grijeh vrijeđa Božju svetost i kolika je cijena zbog toga morala biti plaćena – nevina krv Kristova.
Trebamo li tugovati odnosno biti žalosni dok ispovijedamo Gospodinu svoje grijehe? Često se u pojedinim kršćanskim krugovima naglašava samo radost. I svakako da radost dolazi od Gospoda i da Njegov narod treba biti narod radosti. No, kao što je Isus pokazao i emocije tuge, tugujući i plačući nad grijesima Jeruzalema, tako i u našem kršćanskom životu trebaju postojati trenutci kada tugujemo, pa čak i plačemo nad grijehom kojim smo povrijedili Boga. U obredniku naše Crkve, Knjizi zajedničkih molitava, prilikom ispovijedi grijeha u Euharistijskoj službi izgovaramo:
“… Istinski se kajemo i žalimo zbog naših prijestupa. Bolno nam je sjećanje na njih, a teret je njihov pretežak”.
U Ezrinoj knjiži 10, 1, čitamo kako je Ezra “… molio i priznavao svoje grijehe, plačući i ležeći pred Domom Božjim.”
Samo iskreno pokajanje, popraćeno iskrenom tugom, odnosno žaljenjem nad učinjenim grijehom, može dovesti do oproštenja. Ožalošćeni nad vlastitim grijehom će se utješiti, ožalošćeni će postati sretni. O tome nam svjedoči David “Objavi mi radost i veselje, nek se obraduju kosti satrvene” (Ps 51,10).
Vidi i ovo:
Nakon što u bogoslužju naše crkve ispovjedimo svoj grijeh Bogu, slušamo svetopisamske riječi utjehe:
Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.
Mt 11,28
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.
Iv 3,16
Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike.
1 Tim 1,15
Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijeha naše.
1 Iv 2,1-2
Bog po proroku Izaiji poručuje svome narodu: “Tješite, tješite moj narod… govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo okonča, da mu je krivnja okajana…” (Izaija 40, 1-2). Zato, znajući kakve su posljedice našega nepokajanog grijeha, s tugom ga ispovjedimo našem nebeskom Ocu, primimo od njega oproštenje i utjehu i radujmo se jer imamo za Oca Boga koji oprašta sve grijehe naše.
Autor: Biskup Jasmin Milić
Povezani članci: TKO SU SIROMASI DUHOM? – Razmatranje Blaženstava
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.
Naslovna fotografija: Pexels
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.