Godine 1534. Luther se u Wittenbergu susreo s etiopskim pravoslavnim đakonom Mihaelom. Luther se divio i poštovao istočno kršćanstvo koje je smatrao alternativom srednjovjekovnom rimokatoličanstvu: bila je to apostolska crkva u kojoj su svećenici bili oženjeni, Sveto pismo i liturgija dostupni na narodnom jeziku, euharistija se primala pod obje prilike; vjerovali su u stvarnu Kristovu prisutnost u Gospodnjoj večeri bez špekulacija o transupstancijaciji; nisu ispovijedali papinsku vlast, oproštajnice i čistilište.
Nakon što je saslušao Lutherovo objašnjenje kršćanske vjere, đakon Mihael izjavio je: „Ovo je dobro vjeroispovijedanje, dobra vjera.“ Za Luthera je to bila sigurnost da Reformacija ima ne samo biblijsku već i povijesnu osnovu. Luther je o svom etiopskom prijatelju rekao: “Od njega smo naučili da se obred koji slavimo tijekom služenja Večere Gospodnje podudara sa istočnom crkvom … Stoga, molimo dobre ljude da pokažu kršćansku ljubav ovom etiopskom posjetitelju.”
Luther je na kraju uspostavio potpuno zajedništvo Evangeličke crkve s đakonom Mihaelom i Etiopskom crkvom, što nije učinio ni s Husitima a ni s Ulrichom Zwinglijem i njegovim reformiranim crkvama.
Priča o đakonu Mihaelu pokazuje nam da Reformacija nije bila isključivo europski pokret. Osnovana od nordijskih misionara u 19. stoljeću, Etiopska evangelička crkva Mekane Yesus sada broji 10 milijuna vjernika i tako je najveća evangelička crkva u Svjetskom luteranskom savezu i u svijetu.
