Biblija potiče vjernike na samoispitivanje i njegovanje sigurnosti upravo zato što su vrlo često slabi u vjeri i ometeni sumnjama koje su ponekad znak pomanjkanja vjere. Ne bi bilo od velikog značaja staviti naglasak na 2 Korinćanima 11,28 jer u tom odlomku apostol ne govori o potrebi ispitivanja prisutnosti ili istinitosti vjere. Njegova glavna želja jest da Korinćani preispitaju svoja srca i stavove o Večeri Gospodnjoj i jesu li pripremili svoje umove kako bi dostojno slavili Večeru.
No u 2 Korinćanima 13,5 apostol Pavao kaže: ‘’Sami sebe istražite! Ili ne poznajete sebe – ta Krist je u vama. Ako ne, pokazujete se nevaljanima.’’ Petrov poticaj je u skladu s tim riječima: ‘’Zato, braćo, to ozbiljnije nastojte da u vlastitu korist učvrstite svoj poziv i izbor!’’ (2 Pt 1,10). Ovo upozorenje se ne temelji na pretpostavci kako postoji nesigurnost po pitanju poziva i odabira, već pretpostavlja kako oni, kojima je upućeno upozorenje, mogu biti ili jesu nesigurni je li ih Duh Božji uistinu pozvao i odabrao za vječno spasenje. Apostolova je želja da oni u svojoj svijesti učvrste svoj poziv i odabranje, i koliko je to moguće, u svojoj braći također. Biblija ne drži normalnim da vjernik sumnja. Biblija nam kaže da vjernik poglavito treba uživati tu sretnu sigurnost spasenja. U isto vrijeme daje se naslutiti da vjera može biti i slaba, ometena sumnjama, lutajući labirintom neizvjesnosti, prekrivena duhovnom tamom, ali to nije normalno stanje u kojem bi se vjernik trebao nalaziti, već se prikazuje kao nenormalno i vjernika se ohrabruje na njegovanje sigurnosti.
Sada nam se javlja jedno važno pitanje. Na koji način bi kršćanin trebao njegovati sigurnost spasenja? Kojim metodama bi se trebao služiti kako bi zadobio tu sigurnost? Najbolji način traženja sigurnosti spasenja je jednostavno i marljivo uzgajanje vjere koja uvijek treba rasti. To se postiže uobičajenim sredstvima koje nam je Bog dao, a to su marljivo proučavanje Riječi Božje, točnije obećanja koje su da i amen u Kristu Isusu, stalnom i gorljivom molitvom za djelovanjem Duha Svetoga, Duha posinjenja, posvećivanjem pažnje sredstvima milosti, sakramentima i Riječi po kojima Duh Sveti osnažuje dobro djelo koje je započeo u srcima vjernika i pozornim njegovanjem kršćanskih vrlina koje su prirodni plodovi žive vjere jer lijeni kršćani ne mogu očekivati kako će uživati sigurnost spasenja.
Što više raste naša vjera to će biti veća i naša sigurnost. Primatelji poslanice Hebrejima, koji su obilovali djelima ljubavi, služeći svetima su ohrabreni neka pokažu istu revnost da svoju nadu učine savršenom do kraja, da nasljeduju one koji vjerom i strpljivošću baštine obećanje. (Heb 6,11-12). Petar ohrabruje svoje čitatelje da učvrste svoj poziv i odabir njegujući kršćanski karakter, dodajući vjeri (koja je korijen) ‘’poštenje s poštenjem znanje, sa znanjem uzdržljivost, s uzdržljivošću postojanost, s postojanošću pobožnost, s pobožnošću bratsku ljubav, s bratskom ljubavlju ljubav uopće!’’ (2 Pt 1,5-7).
Dobro je zapamtiti kako postoji sigurnost koja je plod promišljanja. Kada želimo sami sebi razumno objasniti vlastitu kršćansku sigurnost utječemo se analiziranju i usporedbi, i tako pokušavamo dobiti, koliko je moguće, racionalni uvid u vlastitu sigurnost. Na takvo što vjernike ponuka neko uznemirujuće pitanje, primjerice, imam li zaista vjere, je li ta vjera istinska, živa vjera. Takva pitanja se uglavnom ne javljaju kad je vjera snažna, aktivna i obiluje dobrim djelima, nego kada je slabašna, letargična i ne obiluje plodovima Duha. Kada vjernik traži sigurnost ne traži je u životima drugih kršćana, već u Pismu. Traži znakove istinske vjere i nalazi da su oni, između ostalih i, djetinji duh, povjerenje u Boga i Isusa Krista, ljubav spram Boga i želja za činjenjem Njegove volje, žalost zbog grijeha i sila zla i goruća želja za borbom protiv neprijatelja Kraljevstva Božjeg.
Imajući sve to na umu vjernik se preispituje trudeći se otkriti posjeduje li išta od toga, barem malo. Što su snažnije i obilnije te kršćanske vrline to će sa sobom nositi više sigurnosti. Onaj koji u sebi pronađe plodove Duha kao što su: ‘’ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost’’ (Gal 5,22), može biti siguran kako je Duh Božji aktivan u njegovu srcu, a kako je taj Duh, Duh posinjenja, može biti siguran kako uistinu jest dijete Božje.
Odlomak iz knjige: Louis Berkhof, Sigurnost vjere, str. 56-58
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.
Knjigu Sigurnost vjere možete naručiti putem e-maila: ipaprkc@gmail.com