Susret starca Šimuna i proročice Ane s Kristom u Hramu

Čitanje: Luka 2,22-40

Roditelji Isusovi, Josip i Marija su po Mojsijevu zakonu odnijeli Isusa u Hram da ga „prikažu“. Cijela se dakle obitelj našla u Hramu. I doista, kada govorimo o Josipu, Mariji i Isusu govorimo o obitelji, u tradiciji crkve nazvanoj Sveta obitelj. To podrazumijeva da je i Josip doista bio Isusov zemaljski otac u pravnom smislu. Iako je Krist začet po Duhu Svetom, Biblija Josipa naziva ocem Isusovim i time daje naglasak na pravu svrhu i majčinstva i očinstva. Nije dovoljno da je netko samo biološki majka i otac. Majka i otac imaju poslanje podizanja djeteta, pružanja potpune ljubavi i odgajati ga za život koji je pred njim. U duhovnome smislu majka i otac odgajaju dijete putu Gospodnjem a time zapravo za sve prave životne vrijednosti.

Vidi i ovo: JE LI JOSIP OTAC ISUSOV?

Prikazanje djeteta događalo se po Mojsijevu zakonu 43. dana nakon obrezanja muškog djeteta kada se žena smatrala očišćenom. Tom prilikom svećenici su zapravo blagoslovili rodilju i posvećivali prvorođenog sina. Roditelji su za uzvrat darovali janje mlađe od godine dana ili mlađu golubicu, ovisno o materijalnim mogućnostima. Tako je bilo i u Marijinu slučaju, a kao što je sve u vezi Isusa prorečeno u Starom zavjetu, tako je prorečen i ovaj događaj: „I doći će iznenada u Hram svoj Gospod kojega vi tražite i anđeo Saveza koga žudite“, čitamo u Malahiji 3, 1.
I ako skroman, ovaj prizor spada u najveličanstvenije događaje povezane s Kristovim ovozemaljskim životom. Kralj nad kraljevima po kome je sve stvoreno dolazi u svoj Hram kao maleno djetešce. Od mnogih neprepoznat, ali ne i od svih. Tu su oni koji iščekuju, koji će u Kristu prepoznati iščekivanu nadu.

U Hramu ga dočekuje starac Šimun. U Hramu se našao jer je bio, kako nam kaže Božja riječ: „ponukan od Duha Svetoga“. Luka nam ga opisuje kao pravednog i bogobojaznog koji je iščekivao „utjehu Izraelovu“ te da je Duh Sveti bio nad njim. Njegova povezanost s Bogom je bila tako snažna da mu je Bog jasno govorio, odnosno rekao da neće vidjeti smrti dok ne vidi „Pomazanika Gospodnjega“. Samo oni koji doista žive snažno povezani s Bogom, koji osluhuju Božji govor, mogu jasno prepoznati na koji način i što Bog govori. On govori kroz svoju riječ, kroz okolnosti, kroz snove i na mnoge druge načine. I samo ako dobro poznajemo glas svoga pastira, nećemo biti prevareni.
Šimun je primio Krista u svoje ruke i izrekao predivan hvalospjev kojega se redovito izgovara u tradiciji Večernje molitve:

Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
Ta vidješe oči moje spasenje tvoje,
koje si pripravio pred licem svih naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.
Luka 2,29-32

Šimun je spreman otići Gospodu jer je vidio Krista. Njegovo iščekivanje nije bilo isprazno, njegova nada je ostvarena, vjera potvrđena. U rukama je držao najdraži dar dat čovječanstvu. A imati njega, znači imati sve. Njegove su oči vidjele spasenje.

Vidi i ovo: Susret starca Šimuna s Kristom u Hramu

Svi mi moramo krenuti putem smrtnika, ali samo oni koji su vidjeli, dakle spoznali spasenje, koji su susreli Krista, mogu s mirom i otići u susret s Bogom. Zato se u jednoj Večernjoj molitvi moli: „Da kraj našega života bude kršćanski, bez bola, nepostidan, miran…“

I doista, oni koji su „vidjeli“ Krista, koji su trku dovršili i vjeru sačuvali kako kaže Pavao u 2 Timoteju 4,7 oni mogu s mirom poći u naručje Oca nebeskoga. A na to nas podsjeća i svakodnevno izgovaranje ovog Šimunovog hvalospjeva u Večernjoj molitvi, dakle na kraju dana, kao podsjetnik da to treba ostati stvarnost i do kraja našega životnoga dana.

Kako smo rekli, Šimun je bio u čvrstoj zajednici s Gospodinom, poznavao je riječ i dobio jasna otkrivenja. U tome duhu Šimun prorokuje Mariji da će Isus biti na uzdignuće i na propast mnogima. Propast onima koji u njemu ne vide i uzdignuće onima koji ga spoznaše. Isus je rekao jednom prilikom da će donijeti razdor. I doista, Isus i danas donosi razdjeljenje između onih koji ga slijede i koji ga osporavaju.

Druga osoba koja je susrela malenog Isusa u Hramu je proročica Ana. Također u poodmakloj dobi služila je Gospodu danju i noću postom i molitvom. Luka nam također kaže da „nije napuštala Hrama“. To ne znači da je živjela u Hramu već da je ljubila ljepotu doma Božjega i da je redovito dolazila na molitvu. Tu se upravo našla i u vrijeme kada su Isusovi roditelji donijeli Isusa u Hram. I ona je prepoznala u djetetu „Otkupljenje Jeruzalema“ te svima „pripovijedala o djetetu“.

I mi smo pozvani da svjedočimo onoga koga smo u Kristu prepoznali. Čovjek treba Isusa, a Isus je došao čovjeku. I kao što su roditelji Isusovi predali Isusa Šimunu, tako smo i mi pozvani drugome čovjeku „predati“ Isusa odnosno posvjedočiti Isusa.

Na kraju ove godine postavimo sebi pitanje je li Isus punina našega života? Ispraćamo li ovo kalendarsko razdoblje u čvrstom zajedništvu s Kristom? Da je ovo i završetak naše životne trke, da li bi s „mirom“ krenuli u zagrljaj Ocu nebeskome?

Amen!

Autor: Biskup Jasmin Milić

Video propovijed možete pogledati ovdje.

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.