Uskrsna poruka (2024.) biskupa Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj, dr.sc. Jasmina Milića.
Draga braćo i sestre!
U jednoj staroj uskrsnoj himni pjeva se: “Krist uskrsnu iz mrtvih, smrću smrt uništi, i onima u grobu život darova“. Njezin je autor nepoznat. Postoji jedan zapis iz 8. stoljeća koji nam svjedoči kako se ova himna koristila u jeruzalemskoj uskrsnoj liturgiji. Danas je ona sastavni dio istočne liturgije tijekom uskrsnog razdoblja.
Ova kratka himna na sažet način svjedoči što se dogodilo na Uskrs i na koji je način Kristovo uskrsnuće djelotvorno u našim životima.
Krist uskrsnu iz mrtvih
Smrt Kristova donijela je olakšanje njegovim protivnicima koji su bili uvjereni da je “Isusovo pitanje” riješeno. Političke i vjerske vođe u Kristu su vidjele prijetnju. Ta je prijetnja, vjerovali su, otklonjena. Osjećali su se pobjednički.
Radost je, premda na kratko, do Kristov silaska u predjele smrti, vladala i u kraljevstvu tame. Dok je Krist umirao, Sotona i njegovi demoni su se osjećali pobjednički.
Kristovi učenici osjećali su se poraženi i tužni. Sva njihova nadanja su pala u vodu. Tri godine njihovog slijeđenja Krista je propalo. Njihovim je srcima zavladalo ogromno razočarenje. Sada će biti podvrgnuti ruglu i ismijavanju. Ima li njihov život više svrhe i smisla?
No, nedjeljno jutro je sve promijenilo. Zemlja se potresla, kamen s groba je odvaljen, stražari su popadali, Krist uskrsnu iz mrtvih. Grob nije mogao zadržati začetnika života, onoga koji je za sebe posvjedočio: “Ja sam uskrsnuće i život” (Ivan 11,25). Sada su te riječi potvrđene na najveličanstveniji način. Krist uskrsnu iz mrtvih!
Evanđelja nam govore o ženama koje su došle na grob vrlo rano “prvoga dana u tjednu”, kako bi pomazale Kristovo tijelo. No našle su kamen odvaljen i grob prazan. I dok ih je obuzimala zbunjenost i dok su se pitale što se dogodilo Kristovom tijelu, pojaviše se, po svjedočenju evanđelista Luke, dva čovjeka, zapravo anđeli koji im naviještaju prvu uskrsnu propovijed: “Zašto tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje! Uskrsnuo je!” (Luka 24, 6).
Ovu radosnu vijest (evanđelje) žene hitaju da objave apostolima. Nakon što su se i oni uvjerili da je grob prazan, i nakon što im se uskrsli Krist ukazao više puta, ovaj pobjednički usklik odzvanja do današnjega dana. Grob je prazan! Krist uskrsnu iz mrtvih!
Nema snažnije potvrde kršćanstva, koje ne počiva samo na učenju, već i na djelu Isusa Krista, od Kristovog slavnog uskrsnuća. Davno bi se zaboravilo na njega da nije pobijedio smrt. Bez ikakve je vrijednosti naša vjera, ako Krist nije uskrsnuo (1 Korinćanima 15,17)
Smrću smrt uništi
Smrt je posljedica grijeha, kaže nam apostol Pavao: “Jer je plaća grijeha smrt” (Rimljanima 6,23). Ona je najveći čovjekov neprijatelj. Dolazi bogatima i siromašnima, moćnima i slabima, slavnima, poznatima i neznatnima. U svijetu patnje, stradanja i boli, čini se da smrt ima posljednju i slavodobitnu riječ. No Krist je smrću uništio smrt. On, Život, zadao je konačni udarac smrti.
Prije nego je izdahnuo, Krist “predade duh“. Kako svjedoči sv. Ćiril Aleksandrijski: “Predade, doista, svoju dušu u ruke Očeve kako bismo i mi, počivajući u njima i po njima, imali jasnu nadu, vjerujući tvrdo i uvjereni da, nakon što i sami doživimo tjelesnu smrt, budemo u rukama Božjim i u stanju mnogo boljemu od onog koje smo imali dok smo bili u tijelu. Zato nam mudri Pavao piše da je bolje umrijeti i biti s Kristom.“ Kristova smrt postaje učinkovita za sve one koji svoj život polože u ruke Božje, koji predaju sebe Bogu, kojima je jedina utjeha u životu i smrti da tijelom i dušom pripadaju Kristu (Usp. Heidelberški katekizam, 1).
Kristova je smrt porazila našu najveću nevolju – grijeh. O tome govori apostol Pavao: “Njegova je smrt bila, jedanput zauvijek, smrt grijehu” (Rimljanima 6, 10). Pobjedivši svojom smrću grijeh, Krist pobijeđuje i posljedice grijeha – smrt. Smrt nad Kristom, ali i nad svima koji su u Kristu, više ne gospodari (Rimljanima 6, 9-14). Kristovom smrću je uništena i naša smrt.
Poražen je Sotona, poražena je vladavina smrti. Mi s vjerom očekujemo potpuno ostvarenje uništenja smrti, prilikom drugog, slavnog i pobjedonosnog Kristovog dolaska i njegovog kraljevstva u kojem “smrti više neće biti” (Otkrivenje 21, 4).
I onima u grobu život darova
Za one koji nisu spoznali Život – Krista uskrsloga, smrt je neugodna, neizbježna i konačna stvarnost. Za one koji su sebe predali Kristu u životu i u smrti, oni se predaju s potpunom povjerenjem, u životu i u smrti u Božje ruke. O tome apostol Pavao govori: “Za mene je uistinu život Krist, a smrt dobitak” (Filipljanima 1, 21).
Da, plaća za grijeh jest smrt ali, onima koji su u Kristu Isusu je darovan “milosni dar Božji” odnosno “život vječni“. (Rimljanima 6, 23).
Život koji Krist daruje, nije samo stvarnost “budućeg vijeka”, eshatološke buduće slave, već se on ostvaruje i danas, u onima koji žive u Kristu. O tome iskustvu govori Aleksandar Šmeman: “Dakle, prvo što znam, to je da je Kristovo učenje živo i da nema na svijetu ničega što bi se s njim moglo usporediti. To je učenje o njemu, o vječnom životu, o pobjedi nad smrću, o ljubavi koja pobjeđuje i svladava smrt. Znam, također, da je jedino u životu, u kojemu se sve čini tako teško,što me nikada neće izdati, nikada neće iznevjeriti : duboka uvjerenost da je Krist sa mnom. Neću vas ostaviti siročad. Doći ću k vama! (usp. Iv 14, 18), kaže on – i dolazi – i taj dolazak je očigledan srcu. Krist nad dolazi u molitvi, u molitvenom treptaju duše. Krist nam dolazi u neiskazanoj , ali tako živoj radosti koju osjećamo cijelim našim bićem.”
Krist je živ. To je stvarnost koju vjernik snažno osjeća u svome hodu s Bogom. Svijet ga ne vidi, ali oni koji su u Njemu, znaju da je On s njima: “Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti.” (Ivan 14, 19). Život s Kristom je život sa smislom, sa svrhom, s ciljem. Punina života je samo u Kristu.
Krist uskrsnu iz mrtvih potvrdivši da je porazio uzročnika smrti – grijeh koji nas je odvajao od Boga. Smrću smrt uništi, odnosno uništi posljedice grijeha, u onima koji su svoj život i svoju smrt predali u Božje očinske ruke. Onima koji su osuđeni na smrt i grob zbog grijeha, Krist život darova, ne samo u budućem već i sadašnjem životu. Zato je Uskrs blagdan najvećeg, najslavnijeg, najpobjedonosnijeg događaja u povijesti.
Citirajući prvo riječi apostola Pavla (1 Korinćanima 15, 55), sv. Ivan Zlatousti će u svojoj uskrsnoj propovijedi uskliknuti:
“O smrti, gdje ti je žalac? Gdje je tvoja pobjeda? Krist je uskrsnuo i vi ste zbačeni. Krist je uskrsnuo i demoni su pali. Krist je uskrsnuo i anđeli se raduju. Krist je uskrsnuo i život vlada. Krist je uskrsnuo, a nijedan mrtav ne ostaje u grobu. Jer Krist, koji je uskrsnuo od mrtvih, postao je prvim plodom onih koji su usnuli. Njemu slava i vlast u vijeke vjekova. Amen.”
Sretan i blagoslovljen Uskrs!
Aleluja Krist je uskrsnuo! Uskrsnuo je Gospodin doista! Aleluja!
O Uskrsu, 2024. godine.
Biskup Protestantske reformirane kršćanske crkve u RH
dr.sc. Jasmin Milić